Vinkovci
Po završetku Drugoga svjetskog rata u mnogim je hrvatskim selima i gradovima, bez suđenja ili dokazivanja bilo kakve krivnje, ubijeno mnogo ljudi. O tome se za vrijeme komunističke Jugoslavije nije smjelo govoriti, a o zločinima je sačuvano malo pisanih dokumenata. Sjećanja ljudi i masovne grobnice u kojima su kosti ubijenih najčešći su dokaz zločina. Ta žalosna stvarnost nije mimoišla ni Vinkovce.
Žalosnom broju ubijenih treba pribrajati i prognane vinkovačke Nijemce, koji su umirali po komunističkim logorima Valpova, Josipovca, Krndije i ostalih. U Vinkovcima je najveća masovna grobnica nastala na tadašnjoj Kumanovoj ciglani vinkovačkom naselju Slavija (poslije Slavonka), gdje su postojali tenkovski rovovi u koje su ubijeni zakopavani. Za sve vrijeme komunističke Jugoslavije mnogi su Vinkovčani na Dan svih svetih potajno palili svijeće i polagali cvijeće na tome mjestu kao znak sjećanja na svoje pokojne.
Po riječima vinkovačkog povjesničara Zlatka Virca, nakon ulaska 38. makedonske i 21. srpske divizije u Vinkovce, 13. travnja 1945., na lokaciji Kumanove ciglane je, u svega dan ili dva, bez suđenja likvidirano 40-tak uglednih Vinkovčana. “Riječ je o ljudima koji nisu bili suradnici nacista ni ustaša, a jedina im je krivnja bila to što ih je netko zbog različitih interesa prokazao”, rekao je Virc.
Donosimo zamolbu skupine Vinkovčana Gradskom NO-u Vinkovci iz 1945. godine, koja potvrđuje likvidaciju na Kumanovoj ciglani te u kojoj traže dozvolu od komunističkih vlasti da svako svoga raspozna i propisno sahrani. Zamolbu donosimo u cijelosti:
1945. , rujan 19.
Vinkovci
Zamolba skupine Vinkovčana Gradskom NO-u Vinkovci da se osobe “po oslobođenju Vinkovaca” likvidirane na Kumanovoj ciglani tamo i zakopane “i to vrlo plitko tako, da pojedinačno vire pojedini dijelovi tijela, koje psi razvlače” propisno sahrane
Gradskom N.O. Vinkovci
Niže podpisanima po oslobođenju Vinkovaca likvidirana su djeca, muževi, braća i td. te zakopana na Kumanovoj ciglani i to vrlo plitko tako, da pojedinačno vire pojedini dijelovi tijela, koje psi razvlače.
Kako nije čovječanski da to tako ostane, a i opasnost je od zaraze, a mi bi pokušali svako svoga raspoznati i propisno sahraniti molimo naslov da nam dozvoli odtrpavanje uz prisustvo zdravstvenog izaslanika naslova i pripomoć naslova.
U koliko nebi mogli raspoznati molimo, da nam se dozvoli navedena mjesta ograditi i jače zatrpati, a to uz pripomoć naslova.
S.F.-S.N.!
Vinkovci, dne 19. IX. 45.
Izvornik, strojopis
DAO SC Vinkovci, Gradski NO Vinkovci, 1945., 15290/45.
“Kada su partizani ulazili u Vinkovce moj otac se nalazio na ulici i bio je ranjen te je odveden u vinkovačku bolnicu odakle je odveden na strijeljanje, a da mu nije dokazana nikakva krivica. Bio je domobran i vjerojatno je samo zato i ubijen. Jednostavno su došli u bolnicu i odveli sve koji su bili na liječenju i poubijali ih”, kazala je Veronika Naglić, kći Ivana Bodje, ubijenog na Kumanovoj ciglani.
Spomen-obilježje žrtvama komunističkog terora na lokaciji Kumanove ciglane podignuto je 2006., otkada se na obljetnicu likvidacije te na blagdan Svih svetih na tom mjestu i službeno odaje počast žrtvama, što su ranije činile njihove obitelji. U spomen na njihovu žrtvu, osim na obljetnicu stradanja, tradicionalno se polažu vijenci i pale svijeće i na blagdan Svih svetih.
Prema podacima koje prikupilo vinkovačko povjerenstvo za istraživanje poslijeratnih, partizanskih i komunističkih zločina, a i prema iskazima svjedoka, utvrdilo je postojanje na desetke manjih i većih grobišta, mahom na sjevernoj i sjeverno-istočnoj periferiji Vinkovaca od kojih do danas ni jedna nije istražena pa nije poznat ukupan broj žrtava, ali se vjeruje da ih je svakako više od tisuću.
Izvor: D. Burić, Masovne grobnice u Vinkovcima 1945. godine, Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, br. 14/1996., Vinkovci, 1997.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
