BARICA TONŽETIĆ UBIJENA NA KUMANOVOJ CIGLANI, (dok su joj istodobno likvidirani sestra Jula i otac Petar)

Partizanski zločin nad obiteljima Tonžetić i Grgas u Vinkovcima

U proljeće 1945. godine, u danima uspostave Titovog komunističkog režima, prostor Slavonije, a osobito Vinkovaca i okolice, postao je poprište brojnih zločina nad civilima. Među tim žrtvama bila je i Barica Tonžetić rođena Grgas, majka dvoje male djece, čija sudbina danas svjedoči o tragediji hrvatskog naroda pod komunističkom vlašću.

Barica Tonžetić rođena je u selu Hutinu, u blizini Pribića, odnosno Krašića. Njezini roditelji bili su Petar i Ana Grgas. Udajom za Stjepana Tonžetića dolazi u Slavoniju, gdje započinje obiteljski život koji su nasilno prekinuli partizani.

U travnju 1945. godine, u trenutku ulaska partizanskih snaga u Vinkovce, Barica je uhićena i zatvorena. Prema dostupnim svjedočanstvima obitelji, kao razlog njezina uhićenja navodilo se da nije imala propusnicu, no stvarni razlog bio je daleko dublji i tragičniji. Njezina obitelj bila je označena kao “neprijateljska” jer su njezina braća bila u hrvatskoj vojsci. U atmosferi osvete i ideološke netrpeljivosti, takva oznaka često je značila smrtnu presudu bez suđenja.

Doniraj za rad web stranice Komunistički zločini, donacija za Udrugu za istraživanje komunističkih zločina.

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj za “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” Hvala

€10.00

Dok je bila zatočena u Vinkovcima, hranu joj je donosila gospođa Kuharić, rodbinski povezana s pokojnim kardinalom Franjom Kuharić. Postojali su pokušaji da se za nju zauzme, no bilo je prekasno. Barica je ubijena i bačena na Kumanovu ciglanu, jedno od mjesta masovnih likvidacija u Vinkovcima nakon ulaska partizanskih postrojbi.

Iza nje je ostalo dvoje male djece: sin Drago, star svega šest godina, i kći Marija, stara tri godine. Njihov otac, Stjepan Tonžetić, u to je vrijeme završio na Križnom putu, prolazeći kroz stradanja koja su obilježila stotine tisuća hrvatskih vojnika i civila. Stjepan, rođen 1909. godine, bio je domobran, a po zanimanju šuster. Nakon povratka s Križnog puta, preuzeo je brigu o svojoj djeci, koja su u međuvremenu bila kod bake po majci. Ponovno se oženio i živio u Prkovcima sve do smrti 1992. godine, nikada ne zaboravivši svoju prvu suprugu.

Tragedija obitelji Grgas tu nije završila. U isto vrijeme ubijeni su i Baricina sestra Jula Grgas te njihov otac Petar Grgas od strane partizana. Njihova tijela, prema obiteljskim saznanjima, nalaze se negdje u šumi Merolino kod sela Prkovci u Slavoniji. Do danas njihovi posmrtni ostaci nisu pronađeni, što dodatno produbljuje bol i nepravdu koju ova obitelj nosi već desetljećima.

Ovakvi slučajevi nisu bili iznimka, nego pravi obrazac represije i likvidacija koje su pratile uspostavu komunističke vlasti. Ljudi su često bili prokazivani od strane susjeda ili lokalnih pojedinaca, označavani kao neprijatelji nove države bez stvarnih dokaza ili mogućnosti obrane. U slučaju obitelji Grgas, upravo su takve prijave dovele do njihova uhićenja i pogubljenja.

Posebno potresan ostaje utjecaj ove tragedije na djecu. Sin Drago teško je prihvatio život bez majke, što je ostavilo trajne posljedice na njegovo psihičko zdravlje. Kći Marija, danas u dubokoj starosti, ostaje živi svjedok obiteljske tragedije i podsjetnik na sudbine stotine tisuća djece koja su ostala bez roditelja u ratu i poraću.

Danas, desetljećima nakon tih događaja, obitelj i dalje traga za osnovnim podacima o Barici Tonžetić. Dokumentacija je nestala ili uništena, a institucionalna šutnja i sporost istraživanja dodatno otežavaju potragu za istinom. Sudbina ubijenih na vinkovačkoj ciglani i dalje je nedovoljno istražena, a mnoge žrtve ostaju bez imena i dostojnog groba.

Ova priča nije samo obiteljska tragedija, ona je dio kolektivne memorije hrvatskog naroda. Ona nas podsjeća na potrebu očuvanja kulture sjećanja, istraživanja povijesne istine i dostojanstvenog obilježavanja svih nevinih žrtava.

Jer narod koji zaboravi svoje žrtve, riskira da izgubi i svoju budućnost.

Autor: Dominik Kleiner/komunistickizlocini.net