Jelčić, Ladislav – Šjor i njegovo svjedočanstvo
Ladislav Jelčić rođen je 28. ožujka 1922. u Aržanu, od oca Nikole i majke Marije, rođene Ivanović. Živio je u Vukovaru, u Novom sokaku. Po zanimanju je bio mehaničar – monter.
S roditeljima se 1941. godine doselio iz Splita u Vukovar, gdje se zaposlio kao mehaničar u tvornici Bata u Borovu. Krajem 1941. godine unovačen je u domobransku jedinicu. U svibnju 1944. prelazi u 3. bojnu sa stožerom u Vinkovcima. U toj je postrojbi ostao do kraja rata, a zajedno s Jacom Balićem i Matom Asodijem prošao je cijeli Križni put. Njegova je bojna do svibnja 1945. godine osiguravala odstupnicu hrvatskoj i njemačkoj vojsci. Zajedno s ostalim postrojbama povlačila se na pravcu Zagreb – Podsused – Selnica (kod Maribora), gdje su ih 15. svibnja 1945. zarobili Titovi partizani.

Doniraj za rad web stranice Komunistički zločini, donacija za Udrugu za istraživanje komunističkih zločina.
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj za “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” Hvala
€10.00
Kolona zarobljenika iz Selnice spojila se s kolonama iz Dravograda i Bleiburga te je upućena prema Samoboru, gdje su zarobljenici smješteni u otvoreni logor u mjesnom parku, koji je organizirala nova komunistička vlast. Nakon tri dana, krajem svibnja, odvedeni su u Sisak. Ondje su ponovno pet dana proveli na otvorenom u privremenom logoru u parku. Odmah po dolasku u Sisak morali su ispuniti upitne listove, koji su potom upućeni u mjesta iz kojih su zarobljenici potjecali. Nakon što su iz Vukovara stigle povratne informacije, Đuro Bošnjaković odmah je likvidiran.
Iz Siska je kolona krenula krajem svibnja. Kretala se pravcem Sisak – Sv. Križ – Bjelovar – Virovitica – Donji Miholjac – Valpovo – Osijek – Vukovar – Ilok – Bačka Palanka – Vršac – Zemun – Beograd – Niš – Skoplje – Priština – Kosovska Mitrovica, sve do rudnika Trepča. Zarobljenici su hodali u četveroredima. O duljini kolone svjedoči podatak da joj je, dok se čelni dio nalazio na iločkom prijelazu preko Dunava, začelje bilo kod iločke crkve.
Na tom su putu građani Bjelovara i Iloka zarobljenicima pružali pomoć u hrani i piću, dok im se u ostalim mjestima nitko nije smio približiti. U Trpinji su tijekom noći stražari dopustili mještanima da ih tuku i maltretiraju, pri čemu su na zarobljenike bacali unaprijed pripremljenu balegu.
U Vukovaru su dvije noći proveli u „Češkoj agenciji“. Tom je prilikom Jelčić zamolio Vukovarca Antuna Gersyja da obavijesti njegove roditelje kako je živ te da ga dočekaju na otvorenoj cesti s kukuruznim brašnom, mašću i solju. Roditelji su ga dočekali ispred Mengesove kuće u Jelačićevoj ulici i jedva mu uspjeli predati mali paket. O tom susretu Jelčić je poslije svjedočio:
„Neki partizan nije me pustio iz kolone, htio je pucati i tada komesar, vidjevši gužvu, upita tko je to i što se događa. Na moje riječi da su mi to roditelji, rekao je: ‘Idi i uzmi’. Nisam mogao mamu ni poljubiti, već sam u grču prihvatio zamotuljak koji me je okrjepljivao do Vršca.“

Stanovnici Novoga sokaka u Vukovaru masovno su donosili zarobljenicima hranu i okrjepu, što je izazvalo pucnjavu stražara koji su ih u tome pokušavali spriječiti. Maltretiranja je bilo i prilikom prolaska kroz Sisak, Novi Sad i Beograd, gdje su zarobljenike polijevali vrelom vodom. U Prištini su im, međutim, lokalni stanovnici pripremili hranu na maslacu. Bio je to prvi pravi obrok nakon polaska iz Siska, odnosno nakon četrnaestodnevnog marša.
U rudniku Trepča radio je pet mjeseci kao mehaničar, na dubini od 600 metara, gdje je popravljao zračne bušilice. Zbog izgradnje tunela u rudniku u Boru zarobljenici su u stočnim vagonima prebačeni na novo radilište. Bio je to jedini prijevoz koji su imali tijekom cijeloga Križnog puta.
S otpusnicom iz rudnika u Boru vratio se 8. travnja 1946. u Vukovar, roditeljima. Međutim, Milan Nasradin uputio ga je na radnu akciju, čime se nastavilo njegovo suočavanje s represivnim postupcima nove komunističke vlasti. Od ponovnog maltretiranja spasio ga je majstor Lenđer iz Borova, koji ga je zaposlio u Kombinatu Borovo.
Izvor: Mirko Kovačić, U potrazi za istinom: Martirij Hrvata u Vukovaru 1941.-1945., ur. Zlatko Virc (Vukovar: Ogranak Matice hrvatske Vukovar, 2004.).
Dominik Kleiner/komunistickizlocini.net
Rad našeg povijesno obrazovnog portala možete podržati donacijom!
Plaćanje putem opće uplatnice s naznakom “Donacija”:
Uplatom na račun Udruge “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” IBAN: BA391027090000019893
Za uplate iz inozemstva molimo koristite SWIFT: UBKSBA22 Union Banka d.d. Sarajevo
Adresa Udruge: Poslovno zanatski centar PP20 Stupine, 75.000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
PayPal:
Ako preferirate PayPal, možete sigurno izvršiti uplatu putem vašeg PayPal računa na našu email adresu našeg PayPal računa s obveznom naznakom “Donacija”: komunisticki.zlocini@gmail.com


