Katica Valenta
Gornji Dolac – Travnik
Katica Valenta: Rođena sam 1917., godine u Kaknju. Ocu mi je bilo ime Franjo Rajić, a majci Marija, rođena Orozović. Udala sam se u Gornji Dolac (Travnik) 1937., godine za Niku Valentu, rođenog 1912., u Gornjem Docu, gdje sada živim – kaže Katica Valenta. Otac mi je bio trgovac u Travniku. Imao je gostionicu i dućan, u kojima sam i sama radila, Otac nije sudjelovao ni u kakvoj vojsci tijekom čitavog rata, niti je s kojom od njih surađivao. Bavio se svojim poslovima što u tom vremenu nije bilo dovoljno da nas ostave na miru. Morali ste se opredijeliti. Oni koji se nisu opredijelili za onu drugu stranu bili su najopasniji, zbog čega su ih nemilosrdno progonili i tamanili.
Doniraj za rad web stranice Komunistički zločini, donacija za Udrugu za istraživanje komunističkih zločina.
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj za “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” Hvala
€10.00
Dobro se sjećam dana kad su partizani 1944., godine napadali na Travnik. Tom su prigodom zapalili Gornji Dolac, opljačkali domove i poubijali preko šezdeset nevinih ljudi u Pelića bašći. Među njima je bilo i Muslimana, a najviše Hrvata.
Partizani-komunisti, kako smo ih zvali, ubili su i osam ljudi iznad Hrvatskoga doma u Gornjem Docu, među kojima i Stipu Sušu, dječaka od 17 godina, Jozu Papića, moga oca Franju i druge. Svi su prethodno strašno mučeni, tako da su mome ocu odrezali i spolne organe a potom mu ih strpali u usta. Glava mu je bila smrskana, a prsa izbodena noževima. Sve je to uočila moja sestra Danica koja ga je s Dragom Glavašem presvlačila radi ukopa.
Tražeći Vilima Elegovića, ustašu koji, kao podstanar, stanovaše u Marušića kući u Gornjem Docu, partizani tu naiđoše i na Ivicu Lukića, krojača. Budući da im je on, onako neugledan i fizički pomalo defektan, ali vrlo pošten i dobar čovjek, i sam podstanar sa svojih 20 godina, i nije mogao znati za Vilima, krajiški ga partizani (uz optužbe da je Gornji Dolac mali Rim, te da nas kao ustaše treba sve spaliti i poklati), bez milosti izvedoše Ivicu iz kuće i ubiše ga tu, odmah uz cestu. Čak su ga gazili i udarali nogama, vičući: “Koljite ustašu!”. A on je bio tek jadnik i kukavac.
Na Vilenici partizani vilama probodoše braću Dragu i službenika Antu Valentu te stričevića im Marka. Osim njih, tu ubiše i Božu Brdara, dječaka od 14 godina, Jozu Mikulića, Miju i Vinka Rezdeušeka, Zvonka Malića, djevojku Maru Brdar, Blaška Brdara, Ivu Jurišića, Stanka Mijića (sve samu mladež), majku Ante Valente – Serafinu, sve odreda nevine i poštene ljude, i još mnogo takvih.
Izvori:
Stojan Miloš, Bleiburg i Križni put – Zločin bez kazne, Livno-Zagreb, 2004.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
Rad našeg povijesno obrazovnog portala možete podržati donacijom!
Plaćanje putem opće uplatnice s naznakom “Donacija”:
Uplatom na račun Udruge “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” IBAN: BA391027090000019893
Za uplate iz inozemstva molimo koristite SWIFT: UBKSBA22 Union Banka d.d. Sarajevo
Adresa Udruge: Poslovno zanatski centar PP20 Stupine, 75.000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
PayPal:
Ako preferirate PayPal, možete sigurno izvršiti uplatu putem vašeg PayPal računa na našu email adresu našeg PayPal računa s obveznom naznakom “Donacija”: komunisticki.zlocini@gmail.com
