Varaždin
Zahvaljujući rezultatima istraživanja hrvatskog povjesničara dr.sc. Anđelka Mijatovića, publiciranim u Zborniku radova sa Znanstvenog skupa održanog u Hrvatskom Čuntiću, doznajemo da u red hrvatskih mučenika nesumnjivo pripada Varaždinac, o. Honorije (Častimir) Herman.
Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net
Gvardijan fra Honorije (Častimir) Marijan Herman 1914.–1990
Naime, čuntićki župnik i gvardijan fra H. Marijan Herman, bio je pravi, hrvatski Mandela, svećenik s najdužim zatvorskim stažom u bivšoj Jugoslaviji, s više od 7.000 dana provedenih na robiji.
Marijan je rođen 17. veljače 1914. u Varaždinu gdje se školuje i stupa u franjevački red. Za svećenika je bio zaređen 1. kolovoza 1937. godine. U franjevačkom samostanu u Čuntiću je od 1939., a za vrijeme rata o. Honorije preuzima službu vojnoga svećenika, te navodno, jedno vrijeme službuje kao dušobrižnik vojnih postrojbi NDH u Kosinju.
Zbog toga ga 1945. godine partizani u Zagrebu prvo osuđuju na devet godina robije u Staroj Gradiški. No, nakon izdržane kazne od šest godina robije, on 1952. tek privremeno izlazi na „slobodu“, jer nakon dvije godine dolazi do ponovnog suđenja.
Da se udovolji „pravdi“, bio je osuđen na smrt, prvo vješanjem, a onda je kazna preinačena u smrt strijeljanjem! Nakon pročitane presude naš ponosni Varaždinac rekao je onima, koji su ga osudili, da bi želio znati da li će ga najprije strijeljati, pa tek onda objesiti ili pak obratno.
Na to je jedan dio nahuškane publike u sudnici počeo vikati „Bravo, pope“! A onda je on sam uzviknuo: „Pišam vam se na takav sud”! Na presudu se ipak žalio, te je pomilovan najprije na doživotni zatvor, a zatim na 20 godina robije. Ponovno je robijao u Staroj Gradiški u vrlo teškim uvjetima, u isto vrijeme kad i njegov kolega, varaždinski svećenik Mihovil Kanoti.
Radio je u košaračiji i tu upoznaje mnogo supatnika, a s jednim od njih, Ivanom Pruscem, preživjelim iz Kavranove akcije, našao se kasnije na slobodi u Mozartovom rodnom gradu Salzburgu.
U Austriju bježi 1971, k svojem nekadašnjem susjedu i prijatelju iz domovine vlč. Vilimu Cecelji (rodom iz Sv. Ilije). Inače, tijekom izdržavanja kazne, Marijan je gotovo oslijepio na jedno oko.
Na “slobodu” je pušten po drugi puta 1969., dakle nakon punih 16 godina robije. Odrobijao je stoički ukupno 22 godine, i to potpuno nevin, kao pravi hrvatski Mandela. Otac H.M. Herman umro je u Velikom tjednu 1990. godine i pokopan je u Landau u Njemačkoj.
Autor: Vedran.P/komunistickizlocini.net
