Na ovom je stratištu brutalno usmrćeno 40 Hrvatica i Hrvata, različite dobi i spola, te pripadnika HOS-a.
Stratište je po svojoj lokaciji “rasuto” na velikom prostoru, na kojem se granaju šumski putovi. To nam govori da, kako su grupe dovođene, tako je vršena likvidacija nedužnih stradalnika. Može se zaključiti da je na stratištu brutalno likvidirano mnogo više nedužnih zarobljenika procjenjuje se i do 140 ljudi. Krvoločne je zločine počinila 6. lička proleterska divizija. Zlodjela je na ovom prostoru činila i 17. udarna brigada iz 28. srpske divizije u sastavu n. jugoslavenske armije. Prema ispravama i svjedočenju vidljivo je da su zlodjela izvršena potkraj svibnja 1945. Žrtve su zločina uhićeni hrvatski građani koji su tražili spas od nove komunističke vlasti na prostoru i u okolici grada Zagreba.
Do stratišta su stradalnici morali pješačiti. Mnogi koji nisu imali ni toliko snage putem su ubijeni. Iz kolone vezane u žicu lančano za ruke, koji su iznemogli padali su na zemlju. Tim su bili presuđeni na smrt, od svoje nemoći. Iz reda izdvojeni, likvidirani su a njihova tijela odgurnuta u duboki potok Lonjšćina. Udaljenost stratišta od Gračana bila je povoljna za egzekuciju, jer se nije mogla čuti pucnjava iz vatrenog oružja, jauci i zapomaganje u plaču. Svakom je nedužnom zarobljeniku bili kristalno jasno da put u duboku šumu znači put u smrt, sa svakim je korakom ona bliža.
Zakapanje ubijenih i poklanih nedužnih Hrvata bit će otežano. Stratište je odavalo sliku bojnog polja na kojemu su razbacana ležala mrtva tijela. Mnoga od njih već su se počela raspadati. Mještane koji su zakapali ubijene Hrvate čuvale su partizanske straže, pa su se morali držati na okupu, jer je postojala mogućnost da partizanske straže ubiju samca kao zaostalog zarobljenika. Ovo je stratište ostavilo najimpresivniji dojam i duboki emotivni osjećaj na pok. Miroslava Haramiju. Rado se u svojim mislima navraćao ovamo i na duši mu je bila posebna skrb i obilježavanje ovog stratišta. Sam je znao češće otići na ovo stratište i pred slikom Majke Božje izmoliti molitve za pokojnike koje su ovdje ubile Titove komunističke jedinice godine 1945. Ideja da se na ovom mjestu postavi slika Majke Božje potekla je od svećenika Stanka Haramije, sina pokojnog Miroslava Haramije, sada župnika u Sibinju kod SI. Broda.
Posao zakapanja poubijanih nevinih hrvatica i hrvata, te pripadnika HOS-a obavljeno je uredno. Prostori su dezinficirani. Za ovaj rad podneseno je izvješće od pok. Miroslava Haramije, komunističkoj vlasti Mjesnom narodnom oslobodilačkom odboru u Gračanima, na ruke predsjednika Negre.
Istraživački očevid stratišta Bjelčenica 1945.-1997.
Očevid je obavljen 10. listopada 1997. Na terenu je izaslanstvo zateklo sljedeće stanje: veliki prostorni kompleks, na kojem se granaju šumski putovi u smjeru sjevera i sjeveroistoka. Poprilično je zarastao u niskom raslinju. Taj prostor čini kosturnicu Bjelčenica u kojoj počivaju zemni ostaci 40 brutalno ubijenih i poklanih nedužnih civila i pripadnika HOS-a. S obzirom na trajanje pokolja pretpostavljam, da je na ovom stratištu ubijeno više žrtava nego govore službene isprave. Stratište okružuju bjelogorične šume stare oko 60 godina. S istočne strane spomenutih putova od sjevera prema jugu protječe bujičar Lonjšćina, koji je premošten drvenim mostom preko kojega prelaze proštenjari na putu u Mariju Bistricu.
Ovo je stratište velikog opsega i rasuto je po cijelom prostoru, što nam je pokazao prof. dr. Josip Sečen, njegov dobar poznavalac. U razgovoru s pok. Miroslavom Haramijom ovo stratište ga je najviše opterećivalo. Emocije su stalno prele niti o događajima, na ovom stratištu. Tu je često dolazio u samoći uz potok Lonjšćinu, mekom šumskom putu koji ide od ruba kuća Lonjšćina. Tu je molio za sve pokojne, koji počivaju, nevino ubijeni ili zaklani na ovom prostoru. Kako je već rečeno, Miroslavu Haramiji ovo je stratište bilo posebno na srcu. Stoga je, da bi dao obilježje i odredio mjesto kršćanske molitve, na starom kestenu, izvan dohvata ljudske ruke, izradio je drvenu kutiju, na gornjoj strani s pokosima za odljev oborinske vode. U kutiji je slika Majke Božje, a s prednje strane kutije postavljeno je staklo. Redovno je pokojni Miroslav Haramija tu obavljao molitvu.
Stratište je snimljeno na terenu, postaje trajna vrijednost iskazane povijesti u činjenicama, stratište Bjelčenica fotografski je fotografirano. Dr. Josip Sečen pokazao je mjesto stratišta, sačinjena je kroki skica stratišta u pr. mj. 1:250; sa svim kartografskim detaljima. Odbor za obilježavanje ovog stratišta, osnovan je pri Župnoj crkvi sv. Mihovila u Gračanima. Samo stratište Bjelčanica nalazi se u šumskom Odjelu 12.F. i G. pod upravom Šumarije u Zagrebu.
Izvori:
Milan Marušić, Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu svibanj 1945., Zagreb, 2001.
Naslovna fotografija hkv.hr od 23. svibnja 2011.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
