U PROMINI VIŠE OD 180 ŽRTAVA TITOVIH PARTIZANA I ČETNIKA UBIJANIH BEZ SUĐENJA (donosimo popis žrtava)

Foto Branimir Pofuk: Spomenik žrtvama

Promina

Ni jedno ranije razdoblje nije bilo toliko pogibeljno s trajnim tragičnim posljedicama za prominske žitelje kao što je bio Drugi svjetski rat. Nitko u Promini za njeg nije bio pripravan, niti je mogao sagledati što će iz svega toga ispasti, pa se raspoloženje ljudi kretalo između nade da ćemo i mi konačno imati svoju samostalnu državu i crnih slutnji o vremenu koje dolazi. Sve vojske toga rata ovuda su prolazile, ali sve nisu bile jednako svirepe i pogibeljne za prominsko pučanstvo kao što su to bili Titovi partizan i četnici.

Nažalost, mnogim stradanjima i zlim sudbinama našega svijeta dobrano su pripomogli i domaći ljudi. Taj fenomen zaslužuje posebna istraživanja, jer je teško shvatljivo da je u jednom tradicionalno mirnom svijetu, neopterećenom međusobnim trvenjima moglo doći do zločinstva, kakve nije moguće zamisliti ni negdje drugdje, negdje tamo daleko u nekom čudnom svijetu, a kamoli tu među nama. Sigurno je da je to prokletstvo rezultat niske razine svijesti vinovnika zla zadojenih komunističkom ideologijom, ali i odstupanja od tradicionalnih vrijednosti u pogledu moći razdvajanja dobra i zla.

Žrtve i stradanja prominskog svijeta izvan vojnih postrojbi tragična su posljedica, kako jednog poživinčenog vremena, tako i moralne sakatosti pojedinaca koji u složenim ratnim uvjetima nisu znali ostati razboriti, privrženi tradicionalnim vrijednostima ovoga svijeta i kraja, da u svakome vremenu razlikuju dobro od zla i da ne čine drugome ono što ne žele sebi.

Masovna stradanja prominskih žitelja dogodila su se u 1944. godini, zadnjoj ratnoj godini na našem području. Najprije su partizani u akciji na Prominu, 24. siječnja te godine, odveli i bez suđenja poubijali dvanaestoricu nevinih muškaraca i žena iz prominskih sela. Ti su se ljudi u kasnijim partizanskim dokumentima spominjali kao “ustaški špijuni”. Drugi masovni zločin nad prominskim žiteljima izveli su četnici upadom u Nečven, spalili selo i ubili devet njegovih žitelja među kojima su bili starci i starice i nejaka djeca. Sličan zločin uskoro su četnici napravili i u Marasovinama a najveća razbojstva  počinili su  partizani  u napadu  na Oklaj na Gospu od Anđela. Toga dana u ranim jutarnjim satima pobili su na desetke civila. Ima naznaka da su u tim zločinima, pored partizana Ličana, prednjačili neki Prominci. Uoči napada prominski su odbornici doveli partizanske jedinice do polaznih položaja i vjerojatno im dali određene upute. Neke su ljude odveli preko Krke, ali se od njih nikada nitko nije vratio u Prominu. Ugledni Zakrčanin, sudionik ratnih zbivanja, često bi naglašavao da niti jedan čovjek doveden iz Promine u Bukovicu nije stradao bez odobrenja prominskog partizanskog vodstva.

Dok su se preživjeli iz komunističke vojske vraćali svojim kućama, o onima u poraženoj vojsci nije bilo glasa. Nestajali su u nepreglednim kolonama hrvatske mladosti koja je prevarena i ostavljena, prepuštena na milost i nemilost Titovim partizanima.

Ovo je samo mali okvir za stradanje prominskih ljudi u onome ratu. U nastavku donosimo kratke podatke do kojih je bilo moguće doći o pojedinačnim sudbinama, svjesni rizika da će mnoge tajne njihova udesa ostati trajno nerasvijetljene. Zato neka i ovi oskudni podaci o njima budu znak našeg poštovanja prema tim ljudima koje je otela zla sudbina u jednom olovnom vremenu. Koliko je Prominaca stradala u onome ratu zasigurno još uvijek nije utvrđeno, upitno je jesu li ovi podaci potpuni. Sigurno je, zbog toga, da podaci koje ovdje iznosimo a to je 183 ubijene osobe od partizana i četnika a od kojih su ogromna većina žrtve partizana, govore samo o dijelu prominskih stradanja, ali kada bi i ovo bilo sve, previše je za tako mali kraj.

Donosimo popis za 183 žrtve:

BANDALO ANTE Josipov iz Oklaja – bio u ustašama i sve vrijeme živio u Oklaju. Vjerujući da mu se ništa ne može dogoditi, jer nije u ratu činio nikakvo zlo, a po nagovoru ljudi povezanih s partizanima, predao se sredinom studenoga 1944. godine. Odveden je u Drniš i za koji dan se pojavio oglas da je strijeljan s još trinaestoricom među kojima je bila i jedna žena.

BANDALO KREŠO, učitelj iz Oklaja – Prilikom neuspjelog napada na Oklaj 24. siječnja 1944. godine partizani su odveli dvanaest prominskih žitelja. Jedini među njima koji je obnašao nekakvu dužnost u tadašnjim vlastima bio je Krešo, ali poznat po zauzimanju za prominske ljude bez obzira na njihova uvjerenje i nacionalnu pripadnost. Zalagao se za mir među ljudima i pomagao ugroženima. Ima podataka da je kontaktirao i s partizanima zalažući se da se ne dogodi neko zlo na prominskom području. To mu, nažalost, nije pomoglo; on i svi ljudi odvedeni s njim su žrtve izdaje i smišljenih optužaba domaćih ljudi i bezumlja koje je tada vladalo na ovim prostorima. Svi odvedeni zajedno su pogubljeni i pokopani u zajedničkoj grobnici uz pravoslavno groblje u Donjim Prkljama u Bukovici. U partizanskim izvorima stoji da su u akciji na Prominu 24. siječnja 1944. godine »zarobili dvanaest ustaških špijuna,,.

BARIŠIĆ MATE Markov, težak iz Matasa – u jednoj akciji na Prominu uhvatili ga četnici u ubotiću, odveli u Ljubač i ubili 28. prosinca 1942. godine.

BARIŠIĆ, ime nepoznato, žena Markova, kućanica iz Matasa ubili je četnici u njenom selu 12. rujna 1944. godine.

BIBIĆ MARKO Josipov iz Nečvena – Pohađao klasičnu franjevačku gimnaziju. U partizane otišao 1942. godine, ali se vratio i priključio ustaškim postojbama i navodno stekao čin pukovnika. Krajem rata gubi mu se trag. Pričalo se da se krio po Promini do 1948. godine.

BIBIĆ MARKO Antin iz Nečvena – bio u domobranskim postrojbama i poginuo u borbama u unutrašnjosti Hrvatske 1944. godine.

BIBIĆ JOSIP Matin iz Nečvana – Bio u ustaškim postrojbama; pri ulasku partizana u Drniš predao se; ovi ga odvode na Brljan, na strijeljanje.

BIBIĆ MILE Petrov iz Nečvena – bio u domobranskim postrojbama i poginuo u borbi na Tromilji iznad Šibenika krajem listopada 1944. godine.

BIBIĆ LUKA Petrov iz Nečvana – bio u domobranskim postrojbama; upućen na obuku u Italiju gdje je 1943. godine poginuo.

BIKIĆ ANTE Ivanov iz Oklaja – šesnaestogodišnji mladić uzornog ponašanja i odličan učenik – poginuo kao žrtva partizanskog masovnog zločina nad civilnim žiteljima u Oklaju, 2. kolovoza 1944. godine. U ranim jutarnjim satima digli su ga iz kreveta, izveli pred kuću i ubili.

BIKIĆ JOSIP Jozin iz Oklaja – poginuo kao oružnik u četničkom napadu na oružničku postaju u Krupi na Zrmanji 1. kolovoza 1941.

BIKIĆ MIĆE Jurin iz Vodica – poginuo kao žrtva masovnog zločina Talijana izvršenog u Vodicama 1942. godine.

BIKIĆ MILE – MILOŠ Antin iz Potkonja – Pristupio ustaškim postrojbama u ranoj mladosti početkom kolovoza 1941. godine, nakon što se kao očevidac četničkog pokolja hrvatskih oružnika u Krupi na Zrmanji slučajno uspio spasiti. Borio se u raznim krajevima Hrvatske i krajem godine poginuo u borbi s četnicima kod Nebljusa.

BILUŠIĆ ANTE – Tone iz Ljubotića – Radio u Gradskoj plinari u Zagrebu; pristupio u ustaške postrojbe i ostao u gradu dočekavši dolazak partizana. Živio je na Trnju i, kako se ni o šta nije ogriješio, kretao se slobodno. Uskoro iz Promine stižu predstavnici nove vlasti u cilju davanja izjava o preživjelim Promincima zatečenim u logorima i u gradu Zagrebu. U jednoj od čestih racija u to doba, odvode ga i od tada mu se gubi trag. Pretpostavlja se da je s masama drugih završio u zlogasnoj Jazovki na Žumberku.

BILUŠIĆ JOSIP iz Ljubotića – priključio se ustaškim postrojbama i zarobljen s glavninom hrvatske vojske na austrijskoj granici u svibnju 1945. godine. Navodno je doveden u Split na suđenje, ali mu se tu, kao i mnogim drugima, gubi trag.

BILUŠIĆ – DUJIĆ ANICA žena Markova, kućanica iz Suknovaca – ubijena u napadu četnika na to selo u rujnu 1944. godine.

BILUŠIĆ –  DUJIĆ FILIP, težak iz Suknovaca –  poginuo u proljeće 1944. naišavši zaprežnim vozilom na minu koju su na cesti za Drniš u Velušiću postavili partizani.

BILUŠIĆ –  DUJIĆ MATE – Bube, težak iz Suknovaca – ubili ga partizani kao civila u Nijemcima, gdje se slučajno zatekao, zajedno s većom grupom mještana u proljeće 1945. godine.

BILUŠIĆ –  DUJIĆ ZVONKO Markov iz Suknovaca –  Bio je miran i plemenit mladić i nije se bavio politikom. Vodio je trgovinu u svojoj kući u Oklaju. Negdje u proljeće 1944. godine iz Knina se vraćao kući starom cestom i povrh Bavrka naiđe na grupu partizana iz Prominskog odreda. Išao je u društvu jednog domobrana, vjerojatno Prominca. Zvonka su svi iz ove partizanske jedinice dobro poznavali, a neki su mu bili i daljnji rođaci, pa su se s njim srdačno pozdravili. Vođa ove partizanske grupe, Prominac, neočekivano dade znak jednom partizanu, Miljevčaninu, i ovaj ih povede u stranu i ubije na zaprepaštenje prisutnih.

BRAČIĆ MARIJA, kućanica iz Puljana –  Odveli je partizani s još jedanaestoricom prominskih žitelja 24. siječnja 1944. godine i zajedno s njima ubili u Donjim Prkljama kod Ervenika u Bukovici.

BRONIĆ ANTE iz Oklaja – ubijen u masovnom zločinu partizana nad civilnim žiteljima u Oklaju 2. kolovoza 1944. godine.

BRONIĆ BRANKO lvanov iz Oklaja – pristupio je ustaškom pokretu prije uspostave NDH. Krajem srpnja 1941. godine s većom grupom Prominaca odlazi u borbu s četnicima. Kada su partizani ušli u Zagreb, jedan ga je Prominac prepoznao u bolnici iz koje je ubrzo nestao.

BRONIĆ NAN, stariji čovjek iz Oklaja – ubili ga četnici kod Gračaca u proljeće 1944. godine.

BRONIĆ JOKIĆ – LONGIN Ivanov iz Oklaja – poginuo od partizanske nagazne mine u Velušiću u proljeće 1944. godine.

BRONIĆ MILAN Ivanov iz Oklaja – pristupio je ustaškom pokretu prije uspostave NDH. U ustaške se postrojbe uključio u proljeće 1941.Ubijen je 1943. godine.

RRONIĆ STIPAN, težak iz Oklaja – ubijen u masovnom zločinu partizana nad civilnim žiteljima u Oklaju 2. kolovoza 1944. godine.

BUDANKO ANTE Josipov iz Čitluka – pristupio je ustaškom pokretu prije rata. Krajem srpnja 1941. godine s grupom prominaca odlazi u borbu s četnicima. Sudjeluje u borbama po sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Povlačenjem hrvatske vojske u svibnju 1945. godine gubi mu se trag.

BUDANKO IVAN Paškin iz Čitluka – Iz sačuvane dokumentac je vidljivo je da je ustaškom pokretu pristupio prije uspostave NDH. Pos jednjeg dana srpnja 1941. godine odlazi s grupom od četrdeset prominskih mladića u borbu s četnicima pod vodstvom Josipa Duvančića. Krajem rata gubi mu se trag.

BUDANKO IVAN, težak iz Čitluka – odveli ga partizani 24. siječnja 1944. godine, nakon neuspjelog napada na Oklaj, s još jedanaest prominskih žitelja, pod optužbom da su »ustaški špijuni« i ubili uskoro u Donjim Prkljama kod Ervenika u Bukovici.

BURNAĆ JURE, težak iz Selina – odveli ga partizani 24. siječrtja 1944. godine i zajedno s ostalim prominskim žiteljima ubili u Donjim Prkljama kod Ervenika.

BURNAĆ MARKO – Pavlić iz Selina – bio u ustaškim postrojbama i povlačio se u prvoj grupi koja je napuštala Oklaj 2. kolovoza 1944. godine u pravcu Drniša. Krenuo je prema Čveljićima i naišao na partizane iz Prominskog odreda koji su ga prepoznali i odlučili živa uhvatiti. Da im ne padne u ruke, aktivirao je ručnu granatu i sam se usmrtio.

COTA SLAVKO Petrov iz Suknovaca – navodno je bio financijski službenik u vrijeme NDH. Izdajom iz sela na putu za Knin skinut s autobusa u Oklinku 1943. godine. Partizani ga odvode preko Krke i bez suđenja ubiju.

ČAVKA MIĆO, težak iz Suknovaca – zbog rata i oskudice s obitelji odlazi 1943. godine u Slavoniju. Zaposlio se u Nijemcima na ciglani. U travnju 1945. godine, pred nadira­ rtjem partizana, povlači se s obitelji do Gradišta. Dolaskom partizana nastaju masovna stradanja civilnih žitelja, te i njega zadesi ta sudbina s četrdesetak mještana.

ČAVLINA ANKICA žena Nikolina, kućanica iz Marasovina – poginula u masovnom zločinu četnika u tome selu 2. rujna 1944. godine.

ČAVLINA !LIJA Nikolin iz Oklaja – bio inženjer elektro­ tehnike i istaknuti stručnjak na tome području, pa je sagradio malu električnu centralu u Samoboru. Nepodoban novim partizanskim vlastima, okrivljen, osuđen i strijeljan 1946. godine u Zagrebu. Ne zna mu se grob.

ČAVLINA MIJO Ivanov, težak iz Marasovina – ubili ga četnici u masovnom zločinu nad civilnim žiteljima u tome selu 2. rujna 1944. godine.

ČAVLINA NIKICA Jakovljev, student medicine iz Oklaja – ubili ga četnici, krećući iz Splita prema Bosni uhvaćen i ubijen u blizini Bosanskog Grahova 1943. godine.

ČAVLINA VLADO Ninin, dvanaestogodišnji dječak iz Marasovina – ubijen kao žrtva masovnog zločina četnika u tome selu 2. rujna 1944. godine.

ČILAŠ IVAN, težak iz Mratova – živio u Gradištu kod Županje. Ubili ga partizani u travnju 1945. godine u masovnom zločinu nad civilima u tome mjestu.

ČILAŠ JOSIP Markov, težak iz Mratova – ubili ga četnici u akciji na Prominu 2. rujna 1944. godine.

DIZDAR ANTE – TONI Antin iz Oklaja – stupio u ustaške postrojbe 1941. godine i služio u Zagrebu. Krajem rata mu se gubi trag. Navodno je po završetku rata neko vrijeme ilegalno boravio u Promini za što nema sigurnih podataka.

DOGAN ANTE, dječak iz Bogatića –  ubili ga partizani, braća Ilija i Mirko Mažibrada iz Kistanja na bogatskim livadama uz Krku nasuprot pravoslavnom manastiru 16. srpnja 1943. godine. Bogatićki dječaci su na svojim livadama napasali blago i bezbrižno se zabavljali. Ova dvojica su sišla niz bukovačku brinu, zapucali i ubili dječaka, a druga su se djeca u strahu razbježala i posakrivala u brinskom grmlju.

DOGAN MARKO Matin iz Bogatićaa – kao mladić priključio se ustaškoj postrojbi u Oklaju. U napadu partizana na ovo mjesto 2. kolovoza 1944. godine biva ranjen; skrio se; prokazala ga njegova znanica; otjeran preko Krke u Bukovicu i ubijen.

DUJIĆ ANTE Jurin iz Razvoda – Iz spiska kojeg je potpisao Josip Duvančić, ustaški povjerenik za Prominu 1941. godine vidljivo je da se u ustaški pokret uključio prije uspostave NDH. S grupom prominskih mladića, pod vodstvom Josipa Duvančića, odlazi 31. srpnja 1941. u borbu s četnicima; dospijeva u 4. ustašku satniju. Nestao na Križnom putu.

DUJIĆ JOSIP Josipov iz Razvoda – priključio se ustaškom pokretu prije uspostave NDH. S grupom Prominaca odlazi u borbu s četnicima 31. srpnja 1941. godine. U prvoj polovici 1942. godine poginuo u borbi s četnicima u Bosanskoj Dubici.

DUJIĆ MARKO Markov iz Razvoda – pristupio ustaškom pokretu prije uspostave NDH. U povlačenju hrvatske vojske u svibnju 1945. godine gubi mu se trag.

DlNANČIĆ ANTE iz Razvoda –  U tijeku rata nije sudjelovao ni u kakvim postrojbama. Ulaskom partizanskih postrojbi u Drniš počelo je masovno odvođenje civila preko Krke. S njima je doveden i Ante koji je s jednom grupom dospio u Mokro Polje. Tu je bilo raspoređeno topništvo i partizanska komora u kojoj se našlo nekoliko Prominaca, a među njima i Antin bliski rođak. Jednom suborcu je povjerio da će ići potražiti rođaka kako bi mu odnio malo cigareta, a ovaj mu šapne da ne treba ići jer su sinoć cijelu dovedenu grupu pobili. Bilo je to polovicom listopada 1944. godine. Od tada mu se gubi svaki trag.

DlNANČIĆ JOSIP Jurin iz Razvoda – Bio je bistar mlad čovjek, iznadprosječno pismen. Kao mladić bio je zanesen komunističkim idejama da bi se pred rat okrenuo hrvatskim nacionalistima. Prema vlastitim izjavama to je učinio iz razloga što se nadao da će oni uspostaviti samostalnu hrvatsku državu. Ubijen u bitci kod Podravske Slatine krajem 1943. Godine. Pokopan je u Zagrebu.

DlN ANČIĆ JURE, starac iz Razvoda, ugledan težak, otac Josipa Duvančića – ubijen u Drnišu, dolaskom partizana, s većom grupom civila – bez suđenja.

DlNANČIĆ MILE, težak iz Razvoda – na podmukao način ubijen u proljeće 1944. godine u Razvodu: zbog osobne sigurnosti noću bi odlazio prespavati u Kućetinama; idući na konačište gostioničar ga ljubazno zamoli da svrati, kao da mu ima nešto reći; trojica partizanskih suradnika iz toga sela, skrivena iza vrata, zgrabe ga, uvuku u gostionicu i ubiju, a tijelo u noći iznesu na seoski put.

DUVNJAK IVAN Matin iz Poda – stupio u domobrane i prešao u legionarske postrojbe. U povlačenju hrvatske vojske prema austrijskoj granici u svibnju 1945. godine gubi mu se trag.

DUVNAK IVAN Petrov, težak iz Oklaja – služio je u domobranskim postrojbama u Kninu. Po nalogu mjesnih odbornika obavljao je neke poslove za partizane i kada je osjetio da bi mogao biti prokazan, došao je kući u Oklaj i više se nije vraćao u jedinicu, što zbog straha, što zbog skrbi za dvoje nejake dječice. U napadu partizana na Oklaj 2. kolovoza 1944. godine, ubijen s grupom civila – svojih susjeda. Toga su dana ujutro partizani žicom povezali njega, susjeda mu Stipana Bronića, Ivana Kneževića i mladića Marka Ljubičica. Povezane su ih poveli prema Čitluku, uveli u Čavića uličicu i tu ubili.

DŽAJA IVAN Markov iz Mratova – redovno mobiliziran u hrvatsko domobranstvo, zatim upućen na vojnu izobrazbu u Stockerau u Austriju. Krajem rata gubi mu se trag. Međutim sve do pedesetih godina UDB-a je provodila istragu i čestim saslušavanjem zlostavljala njegovu rodbinu i mještane. Neki pripadnici UDB-e tvrdili su da se lvan poslije rata skrivao po Promini za što nema sigurnijih podataka.

DŽAJA IVE -Marketić, 16-godišnji mladić iz Mratova – ubili ga partizani 2. kolovoza 1944. godine u masovnom zločinu nad civilima u Oklaju.

DŽAJA PETAR Nikolin iz Mratova – Ubijen na Križnom putu.

DŽAJA PAŠKO Jurin, težak iz Mratova – u Oklaju 2. kolovoza 1944. godine ubili ga partizani u masovnom zločinu nad civilima.

DŽAPO ANTE Markov iz Mratova – u srpnju 1944. godine našao se u Srijemu u zaradi žita. Partizani ga uhvate i povedu da sudjeluje u diverzantskoj akciji paljenja žitnih polja. Pri toj akciji zametnula se bitka u kojoj je poginuo.

DŽAPO MARKO Martinov 1z Oklaja – tijekom rata bio načelnik prominske općine; poznat kao miroljubiv i razborit čovjek. Uhvaćen pri povlačenju hrvatskih postrojbi u proljeće 1945. godine, navodno suđen na dvadesetogodišnju robiju. Prema nekim saznanjima nakon suđenja odveden je s mnoštvom drugih u bivši jasenovački logor i tamo ubijen.

DZAPO PERA žena Markova, kućanica iz Nečvena –  ubili je četnici s još osam mještana u divljačkom nasrtaju na to selo i njegove nevine i nezaštićene žitelje 4. travnja 1944. godine.

DŽEPINA Ante iz Oklaja – služio u policijskim postrojbama NDH u Zagrebu. Viđen zadnji put 7. svibnja 1945. godine uvečer kada se pozdravio sa znancima i motorkotačem krenuo u pravcu povlačenja hrvatske vojske prema Austriji i od tada mu se gubi trag.

DŽEPINA MATE Antin, težak iz Oklaja – ubijen u masovnom zločinu nad civilima kojeg su izvršili partizani pri napadu na Oklaj 2. kolovoza 1944. godine. Bio je miroljubiv i bezazlen čovjek; izveden iz kuće i ubijen.

GOJČETA ANTE Milin, zvani MIKIĆ iz Čitluka –  Ubili ga četnici.

GOJČETA ANTE Paškin iz Čitluka – Od 1941. godine uglavnom živi u Zagrebu, ali nije bio uključen u vojne formacije. Iz Zagreba došao kući uoči napada partizana na Oklaj 2. kolovoza 1944. godine i ostao prenoćiti u Oklaju. Ujutro dignut iz kreveta i masakriran u šamatoriju Svetoga Mihovila. Istoga dana u tijeku bitke za Oklaj sestra ga bez ičije pomoći pokapa u obiteljski grob.

GOJČETA  ANTE, zvani ŠANTEČUŠIĆ iz Čitluka – u vrijeme rata služio u hrvatskim postrojbama na području Promine. Po povlačenju hrvatske vojske u proljeće 1945. godine gubi mu se trag.

GOJČETA ANTE – TUTA iz Čitluka – služio u ustaškim postrojbama u Promini i nestao u povlačenju hrvatske vojske u proljeće 1945. godine.

GOJČETA IVAN zvani Brko iz Čitluka – kao stariji čovjek zatekao se jedne noći sa susjedom Pešom Pajanovim kod ovaca u Landekušama. Zanoćili su i zaspali nedaleko jedan od drugoga. Pešu probudi rušenje kamenja s obližnjeg zida i videći što im se sprema, potiho dovikne: – Bižimo, Ive! Ovaj je i dalje spavao, a Pešo se neopažen zavuče u grm. Proma­ trao je kako su Ivu klali i prepoznao ubojice. Oružnici su sutradan vodili istragu, ali Pešo nije smio reći što je vidio; ubrzo je pokupio obitelj i pobjegao u Slavoniju, gdje je ostao do povlačenja hrvatske vojske prema Zagrebu do kojeg je s obitelji stigao pješice. Pešo dugo, dugo, tajnu zločina u ljetnoj noći kod ovaca u Landekušama 27. kolovoza 1943. godine, nije nikome rekao.

GOJČETA JOSIP Ivanov iz Čitluka – Prepadom u selo 2. travnja 1944. godine grupa partizana iz Prominskog odreda odvela ga u Nečven. Tu je zlostavljan i mučen na najbesti­ jalniji način. Sakupili su narod u selu i u ime toga naroda izriču mu smrtnu presudu. Odveli su ga zatim prema Čučevu i tamo ubili.

GOJČETA JOSO Josipov iz Čitluka –  ubili ga četnici u akciji na Nečven 4. travnja 1944. godine i bacili u seoski bunar.

GOJČETA LUKA Paškin iz Čitluka  Služio u Zagrebu i nestao pri povlačenju hrvatske vojske u proljeće 1945. godine.

GOJČETA MARKO Paškin iz Čitluka – završetkom rata ilegalno se vraća iz Zagreba u Preminu; krije se po Podima bojeći se javiti novim vlastima. Neki su znali za njega, izdajom uhvaćen i ubijen, a zatim donesen i položen uz cestu za Miljevce kako bi ga vidjeli hodočasnici koji su išli na Veliku Gospu u Visovac 1946. godine. Ubojice su mu prišili križ na odjeću u namjeri da ga prikažu pripadnikom križarskog bratstva.

GOJČETA ZVONKO Paškin iz Čitluka – Trag mu se gubi u povlačenju hrvatskih postrojbi u svibnju 1945. godine.

IKICA IVAN Nikolin – Šukić, težak iz Oklaja – Bio je ugledan čovjek s brojnom obitelji. U tijeku borbe u Oklaju 2. kolovoza 1944. godine partizani mu odvode suprugu, a pred večer i njega. Suprugu su u komandi u Čitluku pustili a njega odveli preko Krke. S još nekoliko Prominaca odvedenih toga dana bio je zatvoren u Erveniku i nakon nekoliko dana svi su pobijeni.

IKICA MARKO – Ubijen u Oklaju u ožujku 1942. godine.

IKICA MARKO Jandrin, učenik iz Oklaja – Bio je uzoran gimnazijalac, miran i uljudan mladić. U napadu na Oklaj 24. siječnja 1944. godine partizani ga odvode zajedno s još jedanaestoricom prominskih žitelja. Uskoro su pobijeni u Doajim Prkljama u Bukovici.

IKICA NIKOLA Nikolin zvani Kusa iz Oklaja – Prema nekim izvorima navodno je poslije rata uhićen i osuđen na smrt u Petrinji. Vjerojatniji su drugi izvori koji govore da je nestao pri povlačenju hrvatske vojske prema Austriji u svibnju 1945. godine. Žena mu Slovenka uhićena je na austrijskoj granici i s nejakim ženskim djetetom odvedena u logor, gdje joj umire dijete a ona kasnije biva oslobođena.

JANKOVIĆ DRAGO Nikolin, mladić iz Bobodola – ubili ga četnici u Puljanima 12. travaja 1944. godine.

JANKOVIĆ ŠPIRO Stevin, mladić iz Bobodola – četnici ga odveli u Kosovo i ubili 22. ve jače 1944. godine.

JURENOVIĆ ANTE – Šicela, težak iz Oklaja –  U ljeto 1943. godine četnici ga strahovito mučili pod Prominom, odveli visoko u planinu i živa bacili niz klisuru. Prema nekim saznanjima radilo se o naručenom ubojstvu vezano za otimanje njegove nekretnine u Oklaju.

JURIĆ, ime nepoznato, mladić iz Matasa – Sa svojim prijateljima iz susjedstva Tarabarićem, zbog bojazni od četnika i partizana, preko noći se sklanjao u Oklaj. U noći 1/2. kolovoza 1944. godine, kada je započeo partizanski napad na Oklaj, bježe prema Drnišu; bivaju uhićeni i po jednom mobiliziranom civilu upućeni u partizansku komandu. Na putu kroz Oklaj sretne ih partizan, Mratovljanac i kada je čuo kamo ih ovaj vodi obojicu na mjestu ubije. Sutradan je mjesni odbornik naredio trojici starijih ljudi da ih pokopaju. Ovi su ih odvezli i plitko zatrpali u rudarskoj jami pod kućom Sredojinom. Njihove posmrtne ostatke nitko se nije usudio prenositi, pa su vjerojatno i danas tamo u onoj plitkoj jami pod samoniklim bademom.

JURIĆ IVAN Antin, mladić iz Ljubotića – četnici ga uhvatili, strahovito mučili i ubili u Selinama 16. travnja 1944. gocline.

JURIĆ IVAN Josipov iz Ljubotića – ubili ga partizani s većom grupom civila u Srijemu u proljeće 1945. godine.

.TTJRIĆ KAJA Matina, kućanica iz Marasovina – ubili je četnici u masovnom zločinu u tome selu 2. rujna 1944. godine.

KARAGA PAŠKO Antin iz Ljubotića – uključio se u hrvatske postrojbe i nestao krajem rata.

KASAP MARKO Matin iz Ljubotića – redovno služio u domobranskim postrojbama i poginuo u borbi negdje u Bosni 1942. godine.

KLEPO IVAN Antin, zvani Cimpre iz Razvoda –   Pred povlačenje hrvatske vojske viđen je u Zagrebu početkom svibnja 1945. gocline i od tada mu se gubi trag.

KLEPO JOSIP Antin, zvani Jokac iz Razvoda – služio je u domobranskim postrojbama i pred Božić 1943. godine dođe kući na bolovanje. U siječnju 1944. godine po njega dođu partizani predvođeni domaćim ljudima; oduzmu mu pušku, zatim ga povedu za sobom i nedaleko od kuće ubiju. Zbog izuzetno jake zime pokopan je uz crkvu Svih Svetih u Razvodu.

KLEPO MARKO Antin iz Razvoda – Posljednjeg dana srpnja 1941. godine s grupom Prominaca odlazi u borbu s četnicima. Sudjeluje u borbama u unutrašnjosti Hrvatske i sjevernoj Bosni. Krajem rata gubi mu se trag.

KNEŽEVIĆ ANTE –  Toni Petrov iz Oklaja –  mobiliziran je u partizane u proljeće 1944. godine. U vrijeme bitke za Knin u drngoj polovici studenoga te godine došao je skrivećki kući iz borbe na području Bukovice u cilju da se presvuče i nahrani. U to se vrijeme krio u susjedovoj pojati i ovaj mu je donosio hranu i često ga obilazio, što nije ostalo nezami­ jećena. Toga susjeda upita jednom mjesni komunistički odbornik, videći ga da nosi hranu, kome je to namijenio i ovaj mu naivan povjeri tajnu, znajući da je odbornik s Tonijem u bližnjem srodstvu. Ovome je to bilo dovoljno i ubrzo pošalje dva partizana koji pronađu i uhite Tonija. Odmah je odveden u Bukovicu. Prema sačuvanoj Objavi, koju je izdala Komanda III. baterije I. brdskog diviziona, Položaj 6. XII. 1944. Godine, s potpisom komandira Vojmira Kljakovića, Ivanu Bikiću iz Oklaja, koji je bio u toj jedinici i otpušten kući, Toni je još toga dana bio živ, pa je po ovome susjedu poslao pismo odborniku, svome rođaku, s molbom da mu ga preda još istog dana. Donositelj je u poslijepodnevnim satima pismo predao napominjući da se Toni nalazi u opasnoj situaciji i da bi mu kao čestitu čovjeku trebalo svakako pomoći da ne strada. Odbornik je pismo uzeo, saslušao donositelja, pocijepao pismo ne otvorivši ga i kao za sebe procijedio: –  Njemu je već odzvonilo! Tonova sudbina je time bila zapečaćena; uskoro je bez suđenja ubijen, a za grob mu se ne zna.

KNEŽEVIĆ IVAN Josipov, ugostitelj iz Oklaja – tijekom bitke u Oklaju 2. kolovoza 1944. godine odveden iz kuće, vezan s lvanom Duvnjakom, Stipom Bronićem i Markom Ljubičićem, u jutarrtjim satima svi su dovedeni na Ćavkinu ulicu na putu za Ljubotić i tu pobijeni, osim njega koji je bio ranjen, pritajio se i odlaskom ubojica uspio se osloboditi. Krenuo je zatim prema Suknovcima i bio zamijećen, pa su mjesni odbornici organizirali potjeru za njim. Doznalo se kasnije da je najprije svratio u Vučipolju kod Manduke Zriline. Žena je poslije pričala, da se uplašila videći ga okrvavljena, na što joj je i on na brzinu rekao što se s njim dogodilo. Žena mu je dala nešto popiti i uputila ga dalje, bojeći se za sebe, jer su joj partizani nedavno ubili muža i sina. Ivan svrati kod Maćote Bare, bio je dobar s tom kućom, jer su mu oni obrađivali zemlju u Jekušarna. U kući je bila sama Maćotina žena, strahovito se uplašila videći ga okrvavljena, pošalje ga na obližnju lokvicu da se opere i tamo u hladu pod divljom kruščicom odmori. Domalo u njenu kuću upadne naoružana četvorka pitajući gdje je skrila Ivana. Dvojica od njih su bila iz njena sela koji joj zaprijete da će je ubiti, ako ne kaže za Ivana, a ona onako izbezumljena samo pokaže na lokvicu i ovi su se učas truna našli. Odveli su ga; viđen je poslije par dana u Erveniku, ali je uskoro ubijen zajedno s još nekoliko prominskih žitelja odvedenih iz Oklaja istoga dana.

KNEŽEVIĆ ZDRAVKO Šimunov iz Oklaja – Bio je dobro­ dušan i veseo mladić. Pred Božić 1943. godine obilazeći polje ugleda stado ovaca na svojoj iznikloj pšenici na podvornicama. Tjerajući ih nehotice kamenom jednu ubije. Vlasnik mu izdaljega poruči: –  Ne ćeš ni ti dugo! –  I, zaista, za nepuna dva mjeseca ova se susjedova prijetnja obistinila. U neuspjelom napadu partizana na Oklaj 24. siječnja 1944. Godine. Zdravka odvode s još jedanaest prominskih žitelja koji su uskoro svi pobijeni u Donjim Prkljama u Bukovici.

KULIĆ ILIJA Petrov iz Razvoda – Krajem srpnja 1941. godine s grupom Prominaca odlazi u borbu s četnicima. Nestaje na Križnom putu.

KULIĆ MARKO Jurin iz Razvoda – U proljeće 1941. godine stupa u ustaške postrojbe i uskoro pogiba u borbi s četnicima na Oćestovu. Tijelo mu je bilo pokopana pokraj Krke i kasnije preneseno u obiteljski grob kod Gospe Čatrnjske u Lukaru.

LACIĆ KATA Josipova, kućanica iz Razvoda –    ubili je četnici i bacili u Zrmanju kod Mokrog Polja 1943. godine.

LJUBIČIĆ LUKA Markov, težak iz Oklaja – Bio je miro­ ljubiv i vrlo ugledan čovjek u Premini i široj okolici. Na cijelom tom prostoru vrlo stručno je obavljao poslove kao samouki veterinar. Politikom se nije bavio, a ljudima je rado činio dobro. U napadu na Oklaj 24. siječnja 1944. godine partizani mu u kući pronalaze lovačku pušku koju je on legalno posjedovao. Priveli su ga zapovjedniku, ovaj mu uzeo pušku i njega pustio kući. Očevidac događaja navodi: Kada je Luka već odmakao, jedna domaća osoba reče: –  Ilija, zašto ti pusti onoga ustašu!? – Na te riječi ovaj naredi da Luku vrate; povežu mu ruke žicom i odvedu s drugim mještanima koje su toga dana pokupili. Sve su ih uskoro pobili u Donjim Prkljama u Bukovici. Luki je kod kuće ostala žena s brojnom nejakom dječicom.

l.JUBIČIĆ MARKO Lukin, mladić iz Oklaja – Oca su mu odveli i ubili partizani početkom veljače, a njega na dan napada na Oklaj, 2. kolovoza 1944. godine. Ubili su ga s još trojicom mještana u jutarnjim satima na Čavkinu putu u Čitluku. Pokopani su u zajedničkoj grobnici ispred crkve Svetog Mihovila u Oklaju.

MARKIĆ IVICA Matin iz Ljubotića – borio se u sastavu ustaških postrojbi i poginuo negdje u unutrašnjosti Hrvatske.

MARKIĆ JERE iz Ljubotića – pristupio ustaškim postrojba­ ma u Oklaju kao i mnogi Prominci da ne idu dalje u rat. Zauzimanjem Oklaja 2. kolovoza 1944. godine partizani ga pronalaze skrivenoga u pekari; odvode ga preko Krke i na putu biva ubijen. Očevidac je kazivao da su kod Čučeva susreli Prominca –  partizana i Jere mu se s radošću javio, a ovaj izvadio samokres i ubio ga. Navodno su nekada bili pobratimi.

MARKIĆ KRUNO Josipov iz I.Jubotića – uključio se u ustaške postrojbe i poginuo u unutrašnjosti Hrvatske.

MLINAR MILE Filipov iz Mratova – kao mladić radio kod gazde na imanju u Tovarniku. Početkom 1945. godine mobilizirali ga partizani, pa je konjskom zapregom prevozio municiju i druge potrepštine. Krećući na jedan zadatak požaJio se da je umoran, jer već danima nije spavao. To je bilo dovoljno da ga partizan jedne srpske postrojbe na mjestu ubije.

MUDRINIĆ NIKICA, težak iz Bogatića –  ubili ga partizani u dvorištu zgrade vinarskog podruma u Oklaju u masovnom zločinu nad civilima ujutro 2. kolovoza 1944. godine.

PARAĆ ANA Mijatova, 18-godišnja djevojka iz Puljana – Pokraj 1943. godine u puljanskom je gaju ostao ranjen neki partizanski komesar. Ustaše su ga pronašle i ubile. Neki seljani su lažno potvorili Anu da ga je ona prokazala, iako su mnogi u selu znali za ranjenika. U akciji na Prominu 24. siječnja 1944. godine Anu odvode partizani s ostalim prominskim žiteljima pokupljenim toga dana i uskoro ih sve ubiju u Bukovici.

P ARAĆ JEKA žena Matina, kućanica iz Puljana – ubili je četnici u njenom selu 21. listopada 1944. godine.

PERICA ANA Markova, osmomjesečno djetešce iz Nečvena ubijena u četničkom pokolju civilnog pučanstva u Nečvena 4. travnja 1944. godine.

PERICA ANTE –  BILI Mijatov iz Nečvena –  do kraja služio u ustaškim postrojbama u Drnišu. Bio je neustrašiv, ali pošten i miroljubiv mladić. Znao je dolaziti sam u svoje selo puno partizana. Neki nečvenski partizani su ga nekoliko puta pokušali ubiti; ubili su mu brata i sestru. Poslije pada Drniša s još dvojicom ustaša Prominaca dolazi u Pode i šalje odbornicima poruke da bi došao kući. Ovi to nevoljko primaju; upućuju ga u partizansku jedinicu dobacujući mu da će ga ubiti, ako se živ vrati iz rata. Ubijen je 9. travnja 1945. godine u cestarevoj kući iznad Senja s još nekoliko Prominaca.

PERICA CVITA, kućanica iz Nečvena – ubijena u masovnom zločinu četnika u Nečvenu 4. travnja 1944. godine.

PERICA JEKA žena Petrova, kućanica iz Nečvena –  ubijena u četničkom pokolju u Nečvenu 4. travnja 1944. godine.

PERICA JOSIP Markov iz Nečvena – ubijen u četničkom zločinu u Nečvenu 4. travnja 1944. godine.

PERICA JOSIP Paškin iz Nečvena – ubijen u masovnom zločinu četnička u Nečvenu 4. travnja 1944. godine.

PERICA KAJA žena Petrova, kućanica iz Nečvena –  ubijena u četničkom pokolju u Nečvenu 4. travnja 1944. godine.

PERICA MARIJA Petrova, osmornjesečno dijete iz Nečvena ubijena s ostalim žrtvama četničkog zločina u Nečvenu 4. travnja 1944. godine.

PERICA MARIJA, djevojka iz Nečvena – u proljeće 1944. godine odvode je partizani s bratom Milanom i oboje ubijaju u Čučevu, a njihova su tijela bacili u čuvenu čučevsku jamu.

PERICA MILE –  MILAN iz Nečvena –  izučio je zanat kod »Hrvatskog radiše« u Zagrebu i pristupio ustaškim postrojbama. Došao kući u namjeri da se više ne vraća u jedinicu i kako nije pravio nikakvo zlo slobodno se kretao. Partizani ga odvedu zajedno sa sestrom Marijom i ubiju u Čučevu.

PERICA PAšKO Antin iz Nečvena – bio u hrvatskim postrojbama. Pričalo se da se zadržavao po Promini do 1948. godine i od tada mu se gubi trag.

PERICA PETAR Markov, starac iz Nečvena – ubijen u masovnom četničkom zločinu u Nečvenu 4. travnja 1944. godine.

PERICA PETAR zvani Krpuša, težak iz Mratova –  ubijen sa suprugom nakon izvođenja iz kuće u kasnu jesen 1942. godine. Pričalo se da se radilo o naručenom ubojstvu koje su izveli partizani.

PERICA, ime nepoznato, žena Petrova, kućanica iz Mratova ubijena sa svojim suprugom u Mratova u kasnu jesen 1942. godine.

PERIĆ IVAN iz Lukara –  Bio je ugledan čovjek; Ubijen od partizana.

PERIĆ JURE, ocu mu bilo nadimak Škrga, iz Lukara –  bio u oružničkim postrojbama kraljevske Jugoslavije, pa je u istim postrojbama nastavio služiti i u NDH. Partizane je dočekao u Zagrebu i nije se skrivao. Prijavio im se s namjerom da im preda zaduženu oružničku opremu. Od tada mu se gubi trag. Vjerojatno je završio u zloglasnoj Jazovki na Žumberku u svibnju 1945. godine.

POKRAJAC NIKICA Jakovljev iz Razvoda –      borio se kao partizan u bitci za Knin kod Mokrog Polja. Napustio je položaj i preko suknovačkog gaja krenuo kući. Kod lokvice u gaju susrete dvojicu partizana iz Prominskog odreda: lvana Aralicu i Bogdana Skrobonju; ovi mu htjednu uzeti pušku; među njima dođe do prepirke i Skrobonja ga ubije. O tome se Bogdan sam oglasio u slučajnom razgovoru na sličnu temu šezdesetih godina. Nikica je bio sin –        jedinac stare sirote udovice Jeke. Pronađen je u gaju nakon nekoliko dana pokopan na pravoslavnom groblju u Razvodu.

POKROVAC IVAN, zvani Trgovac iz Selina – služio je u domobranskim postrojbama u Kninu. Iz Knina je krenuo na dopust pješice preko Matasa. Četnici ga pratili i ubili 24. svibnja 1942. godine i njegovo unakaženo tijelo bacili u jamu kod kuće Grgurovića u Matasima. Tijelo mu je bilo u jami nekoliko dana, jer četnici nisu dozvoljavali da ga njegovi pokopaju.

POKROVAC MANDA, kućanica iz Selina – ubili je partizani zajedno s drugim prominskim žiteljima odvedenim u akciji na Prominu 24. siječnja 1944. godine.

POKROVAC MATE iz Selina –  odveli ga partizani zajedno s drugim prominskim žiteljima u akciji na Prominu 24. siječaja 1944. godine i ubili u Donjim Prkljama u Bukovici.

PRGEŠA FRANE – VRANjICA iz Lukara – otišao u partizane, a potom se prik]jučio ustaškim postrojbama u Oklaju. Zimi 1946. godine skrivali su se u Matasima, da bi se jednu večer spustili u Čavčiće. Iz Matasa su bili prokazani Ozni i ujutro pobijeni.

RADAS IVAN – CRNI iz Mratova – priključio se partizan­ skim postrojbama i polovicom 1944. godine ubijen pod nepoz­ natim okolnostima negdje na podrugu Bukovice. Pričalo se da je između njega kao partizana i staroga Marka Radasa, koga su partizani 24. siječaja 1944. godine vodili u Bukovicu, došlo do oštre prepirke, u kojoj mu je Marko, pravdajući se da je pravedan, ovome spočitnuo društvo s ustašama oko Golubinke 1941. godine. Je li to bio početak njegova stradanja nije poznato.

RADAS IVE Jokanov iz Mratova – služio je u ustaškim postrojbama u Oklaju. U jednoj akciji na Čitluk uhvate ga partizani i odvedu u Bukovicu; pobjegne i vrati se u Oklaj. U povlačenju hrvatske vojske u proljeće 1945. godine gubi mu se trag.

RADAS IVICA Markov iz Mratova – bio u ustaškim postrojbama u Oklaju, kako ne bi morao ići dalje u rat, i povlačeći se 2. kolovoza 1944. godine prema Drnišu, na kraju sela nailazi na partizane Promince, koji ga, znajući da je čestit mladić i da nije radio nikakvo zlo, upute da se skrije, što je ovaj i učinio, ali uto naiđu partizanke –  Milka Ličanka i jedna iz Bogatića i ubiju ga.

RADAS MARKO, težak iz Mratova – 24. siječaja 1944. godine u neuspjeloj akciji na Prominu odvode ga partizani zajedno s još jedanaestoricom prominskih žitelja. Očevici su pričali da je na putu, kada je ta grupa ljudi odvođena, naišao njegov susjed lvan Radas, partizan i Marko ga je pitao zašto njega staroga i nedužna čovjeka odvode. Među njima se navodno zametne žestoka svađa i Marko mu dobaci tko je od njih dvojice sudjelovao na Golubinki u proljeće 1941. godine. Prisutni partizani su to sve slušali; Marko je odveden i ubijen, a Ivan će kasnije poginuti pod nerazjašnjenim okolnostima.

RADAS NIKOLA, težak iz Mratova – prije rata je bio radićevac, a u padu Jugoslavije sudjelovao u razoružavanju vojske, pa izgleda da mu je to bio najveći »grijeh«. U svibnju 1944. godine, usred dana, grupa partizana izvrši prepad na njegovu kuću i ubiju ga na bijegu iz kuće. Kako je bio ugledan čovjek ovo je tada odjeknulo u Promini kao još jedno partizansko razbojstvo.

RADAS STIPE – GEMIĆ iz Mratova – bio u ustaškim postrojbama u Promini, a kasnije dospio u legionarsku Tigar-diviziju. Zarobljen je na Pađenima početkom prosinca 1944. godine i uključen u postrojbe Pete dalmatinske brigade. U knjizi Peta dalmatinska (R. Timotijević i N. Slavica) na 150. stranici govori se o njegovoj pogibiji, ali na način kao da je u momentu kada je njegova jedinica bila opkoljena kao mitraljezac počeo tući po svojima i navodno htio pobjeći k Nijemcima, ali nije stigao »jer mu je Bulat sasuo cio rafal u grudi«. To je bilo 30. ožujka 1945. godine u borbi na Čujića Krčevini kod Plitvičkog eskovca. Međutim, u istoj knjizi na 55. stranici pod naslovom »Na nišanu Stipe Radasa« govori se o njegovu junaštvu u borbi na Brezovcu između Lapca i Srba nekoliko dana prije ovoga slučaja. Kako u knjizi ima niz neistina, osobito kada se govori o borbi na Oklaju 2. kolovoza 1944. godine, najvjerojatnije je da je ta bitka na Čujiću Krčevini bila zgodna prilika da se Stipe ubije, što mu je vjerojatno bilo od ranije određeno s obzirom na postrojbe u kojima je služio. Bilo je mnogo sličnih primjera kada se radilo o borcima koji su ranije bili u ustašama: raspoređivali bi ih u jedinicu, a onda bi ih u zgodnom trenutku dali ubiti s leđa. O tim ljudima nema nigdje podataka, pa ni u službenim popisima poginulih boraca u određenim postrojbama. Stipin slučaj u posljednjoj njegovoj bitci se ne spominje pod njegovim punim imenom i prezimenom nego kao »mitraljezac Stjepan koji je ranije bio u Tigar-diviziji.« Istu sudbinu su doživjeli i drugi Prominci koji su prije dolaska u partizane bili u ustaškim postrojbama, pa ni o njihovoj sudbini nigdje nema službenih podataka.

SARIĆ JURE iz Lukara – stupio u oružničke postrojbe kraljevske Jugoslavije i nastavio služiti u istim postrojbama NDH. Budući da je bio čestit čovjek, a i trojica braće su mu sudjelovala u antifašističkom pokretu, ne osjećajući nikakvu krivicu, prijavio se partizanskim postrojbama u Zagrebu u svibnju 1945. godine s namjerom da razduži oružničku opremu koju je posjedovao. Od tada mu se gubi trag. Vjerojatno je završio u zloglasnoj Jazovki na Žumberku kamo su tih dana partizani masovno odvodili i ubijali zarobljene hrvatske vojnike i mnoga civilna lica.

SARIĆ MIĆO – ZEJIĆ, težak iz Lukara – Bojeći se partizana sklonio se kod nekog starca u Velušiću. Mjesni partizanski suradnici nagovore domaćina da Miću prokaže veluškim četnicima i nagovori ih da ga ubiju. Kada su ovi to odbili, odbornici nagovore starca da razglasi kako u njegovoj pojati nešto noću plaši ljude. To starac i učini, a ovi dođu i ubiju čovjeka skrivenog u pojati i odnesu žito i ostalo što je Mićo imao sa sobom. To je bilo u ljeto 1944. godine.

SARIĆ ŠIMUN Nikolin, težak iz Lukara –  ubili ga četnici u Lukaru 27. listopada 1942. godine.

SREDOJA MASA žena Stipanova iz Suknovaca – ubili je partizani ujesen 1944. godine. Muž joj je 1944. godine mobiliziran u partizane i tih jesenskih dana bio na straži nedaleko od kuće. Sa stražarskog mjesta ode kući, a u međuvremenu u pregled straže dođe zapovjednik, poznat po naglosti, i kada je od drugog stražara čuo da je Stipan otišao kući. Stipan ga je navrijeme zamijetio i skrio se, a ovaj mu odvede ženu, dovede je do Krke, ubije i baci u rijeku. Dijete u kolijevci dugo je plakalo čekajući majku da ga podoji.

SUMAN JOSIP Markov iz Razvoda – Tijekom proljeća 1941. godine stupa u hrvatske postrojbe, ratuje po raznim krajevima Hrvatske i krajem rata gubi mu se trag.

SUMAN JOSIP Miškov iz Razvoda – služio u hrvatskim postrojbama na području Drniša. Dolaskom partizana u Drniš početkom studenoga 1944. godine on im se predaje, a oni ga s većom grupom civila dadu strijeljati.

SUMAN MARKO Markov iz Razvoda – služio u ustaškim postrojbama na području Drniša i krajem rata gubi mu se trag.

SUMAN MILE Miškov iz Razvoda – vrlo mlad stupio u ustaške postrojbe. U povlačenju hrvatske vojske prema austrijskoj granici u svibnju 1945. godine gubi mu se trag.

SUMAN PETAR lvanov iz Razvoda – pristupio u ustaške postrojbe i u povlačenju hrvatske vojske u svibnju 1945. godine gubi mu se trag.

SVETINA FILIP-PILIP, težak iz Poda –  bio je star čovjek s brojnijom obitelji, pa su mu se dvojica sinova, uključila u ustaške postrojbe u Oklaju, kako ne bi išli dalje u borbu. Po starca dođu dvojica boraca iz Prominskog partizanskog odreda i odvedu ga u Bukovicu, gdje je zadržao desetak dana i pušten kući. Posljednji ga je vidio susjed Joso kod Popovića u Bogatićima; pozdravili su se i Filip je krenuo kući, a Joso preko Krke u svoju partizansku postrojbu. Filipu je s toga mjesta do kuće preostalo nepuna tri kilometra, ali kući nikada nije stigao, niti je o njemu pronađen bilo kakav trag. Sumnjalo se na domaće zlikovce – partizanske suradnike, kojima u to doba ljudski život ništa nije značio, pa su pravdu uzimali u svoje ruke.

SVETINA MILE – ŠEPA, težak iz Poda – pristupio je ustaškom pokretu prije uspostave NDH. Bio je neustrašiv čovjek i dugo se uporno hrvao s ondašnjim vlastima. Umro je od posljedica žandarskih mučenja zbog javnog izražavanja hrvatstva pred kraj 1941. godine.

ŠKARPA IVAN Petrov iz Ljubotića – pristupio je ustaškom pokretu vrlo rano i otišao u emigraciju. U domovinu se vratio u travnju 1941. godine. Kao ustaški časnik jedno je vrijeme bio stožernik Ustaškog stožera Kotari. Krajem rata gubi mu se trag.

ŠKARPA PAŠKO Petrov iz Ljubotića – Ulaskom partizana u Drniš, predao se novim vlastima, jer nije imao nikakvu krivicu. Mjesni su ga odbornici uputili u partizansku postrojbu i poslije bitke za Knin gubi mu se trag. U službenim podacima o poginulim borcima nema njegova imena, što je gotovo pravilo za one koji su ranije služili u ustaškim postrojbama.

SOJIC KAJA udova Paškina, kućanica iz Suknovaca –  ubili je partizani krajem kolovoza 1944. godine sa skupinom Prominaca kod Ervenika u Bukovici. Pred večer 2. kolovoza 1944. godine našla se u Oklaju tražeći maloljetnog sina koji se preko noći sklanjao kod hrvatske postrojbe u Oklaju. U hrvatskim postrojbama imala je dva sina za koje se nikada nije čulo da su se nedolično ponašali i da su pravili neko zlo. U metežu koji je te večeri vladao u Oklaju, kada su partizani poubijali na desetke civila, netko ju je prokazao i to je bilo dovoljno da je odvedu. Viđena je u Erveniku neposredno poslije privođenja s još trojicom prominskih žitelja odvedenih toga dana iz Oklaja. Uskoro su svi bili poubijani i za grobove im se ne zna.

SOJIC PAŠKO Matin iz Suknovaca – služio je u domobranskim postrojbama i poginuo u borbi na podru u Suknovaca u ljeto 1944. godine.

ŠOJIĆ PETAR Paškin iz Suknovaca – bio je u ustaškim postrojbama i krajem rata gubi mu se trag.

TARABARIC (ime nepoznato) sin Stipanov iz Matasa – ubijen zajedno s jednim mladićem Jurićem iz svoga sela 2. kolovoza 1944. godine u masovnom zločinu partizana nad civilima u Oklaju.

TOLIC IVAN Josipov iz Suknovaca – bio u hrvatskim postrojbama. Zadnjih dana rata gubi mu se trag.

TOŠIĆ ANTE Franin iz Razvoda – služio u hrvatskim postrojbama. U povlačenju hrvatske vojske u proljeće 1945. godine gubi mu se trag.

TOŠIĆ ANTE Ilijin iz Razvoda –  kao civilna osoba radio kod njemačke vojske. Poginuo u ljeto 1944. godine u Kosovu kod Knina u napadu savezničke avijacije na njemačku kolonu.

TOŠIĆ ANTE Ivanov iz Razvoda – služio u NDH kao oružnik i bavio se administrativnim poslovima. Negdje u Lici 1944. godine predao se partizanima. Tu je bilo i nekoliko partizana Prominaca, ali ga nisu zaštitili, pa su ga partizani odmah pogubili za,jedno s ostalima koji su se predali.

TOŠIĆ ANTE Jurin, zvani Agarac iz Razvoda – bio je u ustaškim postrojbama na području Promine. Do proljeća 1946. godine skrivao se po Promini zajedno s Franom Prgešom iz Lukara. Uoči proljeća 1946. godine iz Matasa su prokazani Ozni, ujutro rano zatečeni su na spavanju u Čavkinoj pojati i pobijeni.

TOŠIĆ ANTE Paškin iz Razvoda – kao mladić bio sluga u Nijemcima. Mobiliziranu vojsku. Nestaje u povlačenju hrvatskih postrojbi u svibnju 1945. godine.

TOŠIĆ IVAN Ilijin iz Razvoda – U povlačenju hrvatske vojske u svibnju 1945. godine gubi mu se trag.

TOŠIĆ IVAN Jurin iz Razvoda – služio u domobranskim postrojbama i u veljači 1944. godine došao kući na dopust. Uveče 1. ožujka bio je u zaseoku Lacići kod djevojke. Po povratku kući s kolegom iz svoga zaseoka naiđe na zasjedu koju je organizirao partizanski suradnik iz Manojlovića u Dračevu polju; lvan tu pogiba a kolega mu ranjen uspijeva pobjeći.

TOŠIĆ JERKO Ilijin iz Razvoda – bio rudarski radnik u okolici Tuzle. Ubili ga 1942. godine četnicki suradnici u rudniku.

TOŠIĆ JOSIP –       ROKO, rudarski nadglednik iz Razvoda – bio je vrlo ugledan čovjek i nije se uključivao ni u kakve postrojbe za vrijeme rata. S obzirom na položaj u rudniku s njim su kontaktirali i partizani, pa se zna da im je ustupio i jedan radioprijamnik. Za njega se jedino znalo da je bio čestit čovjek i svjestan Hrvat i to je izgleda bilo dovoljno da ga partizani dolaskom u Drniš bez suđenja ubiju zajedno s drugim civilnim osobama. Iza njega je ostala brojna nezbri­ nuta obitelj.

TOŠIĆ MARKO Jerkov iz Razvoda – nije služio u vojnim postrojbama. U povlačenju hrvatske vojske u svibnju 1945. godine, partizani ga zarobe kao civila i oslobode. Po dolasku kući na poticaj mjesnih vlasti biva uhićen i sproveden u Split. U Splitu ga osude na strijeljanje, ali uspijeva pobjeći i neko se vrijeme skrivao po Promini, a zatim pobjegne u inozemstvo gdje mu se gubi trag.

TOŠIĆ MARKO Nikolin iz Razvoda – početkom 1944. godine mobiliziran je u partizanske postrojbe u kojima provodi oko pola godine, a zatim se vraća kući i pristupa ustašama. Trag mu se gubi u povlačeaju hrvatske vojske u proljeće 1945. godine.

TOŠIĆ PAŠKO Josipov iz Razvoda –        u tijeku NDH služio u oružničkim postrojbama. Došao kući na dopust u ljeto 1944. godine. Zbog bojazni od partizana noću se sklanjao u utvrdi Kućetine u Razvodu. Tu ga zatekao partizanski napad u noći 1/2. kolovoza, pa je kao najiskusniji preuzeo obranu Kućetine. Partizanski napad je brzo bio odbijen budući da je u prvim minutama borbe bio teško ranjen komandant Prominskog odreda koji je napad izvodio. Partizanskim zauzimanjem Premine on se dobrovoljno predaje; ovi ga odvode u Ervenik i ubijaju.

TOŠIĆ ŠIME Franin iz Razvoda – nestao u ratu pod nepoznatim okolnostima.

TRALIĆ JOSIP Bićin iz Razvoda – stupio je u ustaške postrojbe i krajem rata gubi mu se trag.

TRALIĆ MARKO Milin iz Razvoda – prije rata se priključio ustaškom pokretu. U ustaške postrojbe stupa u proljeće 1941. Krajem srpaja odlazi u borbu s četnicima. S hrvatskom postrojbom odlazi u borbu na Staljingrad. Krajem rata gubi mu se trag.

UJAKOVIĆ ANTE, zvani Vrarub, težak iz Lukara –  ubili ga partizani u Vinkovcima u proljeće 1945. godine zajedno s mnogo drugih civila.

UJAKOVIĆ KAJA žena Paškina, kućanica iz Lukara – ubili je četnici u tome selu 26. srpnja 1944. godine.

UJAKOVIĆ PEŠO Antin iz Lukara – služio u ustaškim postrojbama na podru u Promine. Trag mu se gubi krajem rata tijekom povlačenja hrvatske vojske u svibnju 1945. godine.

VALIDŽIĆ ANTE Markov, težak iz Čitluka – sklonio se kod ustaša u Oklaju zbog straha od partizana. U povlačenju iz općinske zgrade tijekom borbe u Oklaju 2. kolovoza 1944. godine ubili ga partizani iz Prominskog odreda na vlaci iznad Gluvača u Oklaju.

VALIDŽIĆ IVAN Markov iz Čitluka – služio je u hrvatskim postrojbama. Krajem rata gubi mu se trag.

VALIDŽIĆ MCA, težak iz Čitluka – odveli ga partizani 24. siječnja 1944. godine zajedno s još jedanaest prominskih žitelja, uglavnom uglednih ljudi. Očevici su pripovijedali o njegovoj »krivici«: – Potkraj jeseni 1943. godine selom prolazi njemački »trup« –  skupina od osamdesetak vojnika –       automatičara. Ljudi sjede pored puta i promatraju vojsku, koja mirno prolazi prema Krki, pa po običaju komentiraju: Bože, kako su naoružani! Ivica će na to u šali: –  Ah, lako je za njih, sad će njih Nogavica tamo sačekati! I to je bilo dovoljno da osoba koja je tu bila dojavi svojoj vezi, tko bi znao kako je prikazala tu Ivičinu šalu, a partizani u prvoj akciji na Prominu njega odvode. Potrebno je naglasiti da je Ivica bio ugledan čovjek u prominskom kraju i nije se bavio politikom niti pripadao ijednoj od suprotstavljenih strana. Toga za Prominu nesretnog dana odvedeno je njenih dvanaest žitelja i uskoro pobijena u Donjim Prkljama.

VALIDŽIĆ JOSIPA-BILBIJA iz Poda – po nalogu odbornika mobiliziran u partizane u proljeće 1944. godine. Službenih podataka o njegovoj pogibiji nema, pa je izgleda i on bio osuđen da ne preživi rat. Bilo je, naime, slučajeva u Promini da je odbornik, upućujući nekoga u vojnu postrojbu, upućenom davao zatvoreno pismo s kojim se trebao javiti. Neki su se odvažili i otvorili to pismo i tako saznali da ga se, ustvari, upućuje u smrt; pismo bi poderali i ostali živi.

VALIDŽIĆ MARKO, težak iz Čitluka – stariji čovjek – imao je sina u ustaškim postrojbama, a drugi mu se sin zbog straha od partizana sklanjao kod ustaša u Oklaju. Tijekom borbe u Oklaju 2. kolovoza 1944. godine Marka su odveli partizani s nekolicinom drugih Prominaca i uskoro s ostalima ubili negdje kod Ervenika u Bukovici.

VALIDŽIĆ MATE, težak iz Čitluka –        stariji čovjek – zatekao se u Oklaju kod Ćorića, jer im je često pomagao u poljodjelskim poslovima, na dan napada partizana na Okla, 2. kolovoza 1944. godine. Zajedno s mnogo drugih civila i Matu su to jutro ubili partizani.

VRANJEŠ ILIJA – ILE Nikolin iz Bobodola – bio je radićevac i mačekovac, pa je pred Bobodoljanima nosio hrvatsku zastavu na proslavi Svetoga Ante 1941. godine u Kninu. To je bila njegova »krivica« koju mu četnici nisu oprostili, ali ni partizani. Pokušao se, naime, 1943. godine prebaciti u partizane, ali su ga ovi vratili kući. Izdajom prokazan četni­ cima i obješen u Vrbniku 15. tarvnja 1944. godine.

VUCIĆ ANTE Paškin iz Čitluka – služio je u domobranskim postrojbama, skinuo se i živio u Gradištu u Slavoniji. U proljeće 1945. godine ubili ga partizani s mnogo drugih civila iz toga rajesta.

ZELIĆ ANA lvanova iz Matasa, nejako dijete – ubili je četnici u pohodu na ovo selo 15. travnja 1944. godine.

ZELIĆ ANTE Petrov, težak iz Matasa – četnici ga odveli u susjedno selo Vrbnik i ubili 10. svibnja 1944. godine.

ZELIĆ BIKA Petrova, kućanica iz Matasa –  četnici je odveli u Kosovo i ubili 20. rujna 1944. godine.

ZELIĆ IVAN Matin, težak iz Matasa – ubili ga četnici u akciji na to selo 15. rujna 1944. godine.

ZELIĆ JEKA žena lvanova iz Matasa – u jednom od čestih upada u to selo ubili je četnici 15. rujna 1944. godine.

ZELIĆ JURE Paškin, težak iz Matasa –     četnici ga odveli u Kosovo i tamo ubili 20. rujna 1944. godine.

ZELIĆ MARIJA žena Josipova, kućanica iz Čitluka –      ubili je četnici na očigled njene nejake dječice na kućnom pragu 8. listopada 1944. godine.

ZELIĆ PETAR Nikolin, težak iz Matasa – četnici ga odveli u Kosovo i ubili 20. rujna 1944. godine.

ZRILE IVAN –  IĆO, težak iz Suknovaca –  ubili ga partizani nedaleko od njegove kuće u proljeće 1944. godine. Kada su ga poveli iz kuće, opirao se govoreći da kod njega nema nikakve  krivice osim što je Hrvat. Izgleda da  mu je ta »krivica« bila presudna; odvode ga u nedaleki krš i ubijaju.

ZRILE KRSTE lvanov iz Suknovaca – u predzadnjoj ratnoj godini kao mladić uključio se u ustaške postrojbe u Oklaju. Bio je veseo mladić i nije činio nikakvo zlo. U proljeće 1944. godine nagovori ga kolega mu iz iste postrojbe iz njegova sela da prenoći s njim u njegovoj kući. Bila je to zamka za Krstu koja je ranije dogovorena s partizanskim suradnicima u selu; ovi ga uhvate na spavanju i odvedu. O mjestu njegova ubojstva postoje dvije verzije: jedan je očevidac ispričao da je iz Komande mjesta u Puljanima zajedno s njim poveden na strijeljanje na Brljan. Očevidac je uspio pobjeći sa strijeljanja i to ispripovijedati stricu – partizanskom suradniku. Neki drugi su tvrdili da su Krstu vidjeli u Biovičinom Selu u Bukovici.

Izvor:

Paško Bikić, Prominski vidici i sudbine, Zagreb, 2002.

Uredništvo/komunistickizlocini.net