RUŠENJE SPOMENIKA BANU JOSIPU JELAČIĆU 1947. (Ideološki obračun komunističke vlasti s hrvatskom poviješću)

Rušenje spomenika banu Josipu Jelačiću u Zagrebu 26. srpnja 1947. predstavlja čin teške komunističke represije. Bio je to jedan od prvih velikih koraka Titovog jugoslavenskog komunističkog režima u cilju potpunog brisanja hrvatskog nacionalnog i povijesnog identiteta iz urbanog, kulturnog i političkog tkiva glavnog grada Hrvatske.

Doniraj za rad web stranice Komunistički zločini, donacija za Udrugu za istraživanje komunističkih zločina.

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj za “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” Hvala

€10.00

Povijest spomenika do 1947. godine

Spomenik banu Josipu Jelačiću, rad bečkog kipara Antona Dominika Fernkorna, svečano je postavljen na na glavnom zagrebačkom trgu 16. prosinca 1866. godine.  Dogodilo se to samo sedam godina nakon banove smrti. Financiran je isključivo prilozima hrvatskog naroda, a izrađen u ljevaonici kovača Franza Gassera u Beču. Ban Jelačić prikazan je kao vojskovođa na konju, s uzdignutom desnom rukom i isukanim mačem, okrenut prema sjeveru, prema Mađarskoj, što je imalo snažnu političku poruku u svjetlu njegova otpora mađarskom hegemonizmu u sklopu Habsburške Monarhije.

Spomenik je bio simbol hrvatskog državnog i narodnog ponosa, ali i podsjetnik na borbu za nacionalna prava unutar Austro-Ugarske. Upravo zbog takve simbolike postao je meta nove komunističke vlasti koja se nastojala obračunati s povijesnim naslijeđem koje nije bilo u skladu s jugoslavenskom totalitarnom ideologijom.

Uklanjanje spomenika – totalitarno komunističko nasilje

No početak uklanjanja odvija se od sama dolaska komunista na vlast. Odmah nakon rata 1945. godine, spomenik je bio zatvoren daskama, kako se vidi na fotografiji, a na daske su komunisti postavljali različite propagandne plakate. Noću, pod okriljem mraka i u potpunoj tajnosti, partijske vlasti su naredile uklanjanje spomenika. Dana 26. srpnja 1947., spomenik je bio uklonjen. Kao izgovor korištena je “inicijativa antifašističkih žena”, no odluka je pala u najvišim partijskim strukturama. Režim se bojao narodnog otpora pa je postolje odmah prekriveno kulisama, a ime Trga bana Jelačića promijenjeno je u Trg Republike. Bio je to rezultat direktne političke odluke tadašnjih gradskih i državnih vlasti. U obrazloženju uklanjanja navodilo se da je riječ o simbolu “reakcionarnog” i “kontrarevolucionarnog” razdoblja te da lik bana Jelačića “nije bio prihvatljiv novom narodnom režimu” koji je nastojao izbrisati sve izraze hrvatske državnosti i povijesnog kontinuiteta. Uklanjanje se odvijalo u tišini i bez ikakvih javnih objašnjenja, a sve u cilju preoblikovanja javnog prostora u skladu s marksističko-lenjinističkom ideologijom. Komunistički režim nastojao je “detronizirati” sve nacionalne simbole koji bi mogli poticati hrvatsku samosvijest ili povezivanje s predjugoslavenskom prošlošću.

Nakon uklanjanja, spomenik je bio pohranjen u dvorištu Gliptoteke HAZU, gdje je ostao gotovo pola stoljeća. Unatoč pritiscima javnosti i povijesne struke, spomenik nije bio vraćen ni restauriran sve do raspada Jugoslavije i demokratskih promjena u Hrvatskoj početkom 1990-ih.

Povratak spomenika 1990. godine – simbolički povrat hrvatskog identiteta

Povratku spomenika prethodili su brojni zahtjevi i peticije građana, a na sam dan ponovnog postavljanja spomenika na trgu je vladalo veliko oduševljenje. Uoči prvih višestranačkih izbora i pada komunističkog režima u Hrvatskoj, 16. listopada 1990. godine, spomenik banu Jelačiću vraćen je na središnji zagrebački trg. Iako su neki, uključujući tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske Ivicu Račana, izražavali skepsu prema potrebi vraćanja spomenika, tadašnji gradonačelnik Zagreba Boris Buzančić ustrajao je na njegovu povratku.

Spomenik je postavljen tako da je orijentiran prema jugu, a ne više prema sjeveru i Mađarskoj kao u originalnom postavu iz 19. stoljeća. Vraćanje spomenika predstavljalo je snažan čin nacionalne obnove i povratka povijesnog dostojanstva. Time je Zagreb ponovno priznao jednog od svojih ključnih povijesnih ličnosti i ponovno potvrdio vlastiti kontinuitet s hrvatskom poviješću, koji je bio nasilno prekinut komunističkim ideološkim zahvatom.

Rušenje spomenika banu Josipu Jelačiću 1947. godine, bio je čin komunističke političke represije nad hrvatskom poviješću, u sklopu šireg projekta brisanja nacionalnih simbola iz kolektivne svijesti naroda. Komunistički režim nije samo želio promijeniti politički sustav, već i oblikovati kulturni i povijesni identitet Hrvata. U tom smislu, spomenik banu Jelačiću bio je smetnja koju je trebalo ukloniti. Njegovo vraćanje 1990. godine nije bilo samo restauracija jednog kiparskog djela, nego obnova povijesne pravde i potvrda nacionalne samosvijesti hrvatskoga naroda.

Uredništvo/komunistickizlocini.net