(Prema popisu iz: Na križu raskrižja – Katolički kalendar, Zadar 2003., Župni ured Bl. A. Stepinca)
- Adžija, don Ante; rođen 1880. u Sinju. Četnici su ga ubili 1944. u Obrovcu.
- Batović, don Šime; rođen 1912. u Božavi. Ubijen 1943. u Zadru od britansko američkih zračnih napada.
- Burić, Miljenko; rođen 1927. na Pašmanu. Bogoslov. Partizani su ga ubili 1945. u Trstu.
- Čotić, don Ante; rođen 1894. u Ljubuškom. Partizani su ga ubili 1945. kod Kočevskog roga.
- Didović, don Mirko; rođen 1886. u Žmanu. Partizani su ga ubili 1945. u Zagrebu.
- Kranjc, don Ivan; rođen 1915. Četnici su ga ubili 1941. u Bukovici.
- Kuvač, don Ivan; rođen 1887. u Drnišu. Poginuo 1943. u Zadru od britansko američkih zračnih napada.
- Letinić, don Ante; rođen 1899. u Zadru. Partizani su ga ubili 1944. u Erveniku.
- Lovretić, don Srećko; rođen 1911. u Molatu. Partizani su ga ubili 1942.
- Magaš, don Ljubo; rođen 1915. u Zadru. Partizani su ga ubili 1943. u Otočcu.
- Manzoni, don Ivan; rođen 1899. u Dobrinju. Partizani su ga ubili 1942. u Dugootočkom kanalu.
- Mimica, don Filip; rođen 1912. u Rogoznici. Partizani su ga ubili 1945. na Bleiburgu.
- Šutrin, don Eugen; rođen 1914. u Luki (Dugi otok). Partizani su ga ubili 1945. u Privlaci.
- Tičić, don Ivan; rođen 1908. na Pagu. Partizani su ga ubili 1943. na Pagu.
Doniraj za rad web stranice Komunistički zločini, donacija za Udrugu za istraživanje komunističkih zločina.
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj za “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” Hvala
€10.00
Kao što stoji u popisu, don Antu Adžiju su četnici ubili 1944. g. u Obrovcu. Međutim, njegovo smaknuće komunisti su, nakon Drugog svjetskog rata, jedno stavno pripisali ustašama. Evo priče koju potpisuje Ante Maštrović Nino (zbornik Zadar, Zagreb 1964., str. 359). “Još u aprilu 1944. ustaše su u Starigradu pod Velebitom objesili sedamdesetogodišnjeg svećenika don Antu Adžiju, brata narodnog heroja Božidara Adžije, koji je bio poznat po svom rodoljublju i ak tivnim simpatijama za NOB-u. Kao takav bio je od svojih seljana izabran i za predsjednika seoskog NOO-a Starigrad. Ustaše su don Antu odveli u Obrovac, gdje su tražili od njega da se odrekne suradnje s partizanima, ali su od ovog istinskog rodoljuba primili dostojan odgovor: ‘Hoću! Hoću! pomagat ću ih, i umrijeti za svoj narod.’ “
Dakle, kako su tog svećenika stvarno smaknuli četnici, a ne ustaše, heroj ske riječi koje su pripisali don Adžiji, kao i sve drugo u njihovu opisu ubojstva sigurno je izmišljeno. Nije vjerojatno da su četnici od tog hrvatskog svećenika tražili raskid sa partizanima. Četnici su ga ubili jer je bio Hrvat i katolički sveće nik, a to što je bio poznat po tzv. “aktivnim simpatijama za NOB-u” i brat poznatog komunista Božidara Adžije, nije mu pomoglo.
Dvojica rodoljubnih svećenika, koje su komunisti prema svojim poznatim kriterijima prozvali narodnim neprijateljima, bili su: don Ante Čotić (na popisu), svećenik iz Visočana, koji je pomagao u organiziranju hrvatskog naroda na zadarskom području i don Krste Jelenić, svećenik iz Poljica, od komunista optu žen da je bio u službi njemačkog Gestapo-a i talijanske OVR-e (nav. zbornik, str. 353). Ovu dvojicu svećenika se povezuje s naporima hrvatske državne vlade prema integraciji zadarskog područja u matičnu državu 1944. godine. Kao takav, don Ante Čotić nije izmaknuo mržnji partizanskih egzekutora s Kočevskog roga, ali i, kao što smo već rekli, lažima višestruko cenzurirane jugokomunističke historiografije. Zajedno s drugim hrvatskim zarobljenicima Čotić je iz središnjeg Ozninog zatvora u Ljubljani odveden 24. lipnja 1945. i ubijen, samo zato što je ostao vjeran svom hrvatskom narodu. Njegovi su posmrtni ostatci pronađeni u masovnom grobištu 88 hrvatskih i drugih žrtava, jami Konfin I. kod Kočevskog roga.
Navedeni popis žrtava Katoličke crkve u Zadarskoj nadbiskupiji nije pot pun. Ovdje ćemo navesti samo još jednu nedužnu žrtvu. Partizani su 22. ili 23. siječnja 1944. g. u Žegaru ubili fra Antu Pavlova, r. 1906., župnika mjesta Kruševa, kod Obrovca. Fratra i još trojicu mještana Kruševa, partizani su oteli i doveli u zaselak Dopuđe (pravoslavni živalj). Oteti su saslušavani i na koncu pušteni svojim domovima. Na povratku ih je susreo jedan partizan hrvatske na rodnosti, koji ih je ponovno zarobio i uputio prema Žegaru, selu nastanjenom pravoslavcima. Smatra se da je u Žegaru fra Anti upriličeno partizansko “suđenje”. Presuda: smrt! Zločin je izvršen na stravičan način, mučenje, urezivan mu je ustaški grb po tijelu. Poslije čitavog tog mučenja nedužni fratar je ubijen iz puške.
Izvor: Bruno Zorić, Tragovi krvavih zločina, Sjećanja i svjedočenja o partizansko-komunističkim zločinima, II. prošireno izdanje, Zadar, 2011.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
Rad našeg povijesno obrazovnog portala možete podržati donacijom!
Plaćanje putem opće uplatnice s naznakom “Donacija”:
Uplatom na račun Udruge “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” IBAN: BA391027090000019893
Za uplate iz inozemstva molimo koristite SWIFT: UBKSBA22 Union Banka d.d. Sarajevo
Adresa Udruge: Poslovno zanatski centar PP20 Stupine, 75.000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
PayPal:
Ako preferirate PayPal, možete sigurno izvršiti uplatu putem vašeg PayPal računa na našu email adresu našeg PayPal računa s obveznom naznakom “Donacija”: komunisticki.zlocini@gmail.com
