MILIJUN I POL MUSLIMANA – “0” MJESTA U CK SKJ (Toliko o jugoslavenskoj jednakosti)

Tko je vladao Jugoslavijom? Srbi i Crnogorci, dok su Muslimani ostali bez glasa

Godina 1978. jasno pokazuje pravo lice komunističke Jugoslavije, totalitarnog režima u kojem su demokracija i jednakopravnost naroda postojali samo na papiru. Najviše partijsko tijelo, Predsjedništvo Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ), ogledni je primjer brutalne dominacije Srba i Crnogoraca, i istodobno poražavajuće marginalizacije drugih naroda – osobito Muslimana (današnjih Bošnjaka).

Od predviđena 24 člana Predsjedništva CK SKJ, nije bilo ni jednog Muslimana, iako ih je tada u Bosni i Hercegovini živjelo više od milijun i pol, čineći 40% ukupnog pučanstva BiH! U partijskom članstvu Saveza komunista Bosne i Hercegovine (SK BiH) bili su svedeni na samo 34%.

Doniraj za rad web stranice Komunistički zločini, donacija za Udrugu za istraživanje komunističkih zločina.

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj za “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” Hvala

€10.00

Hrvati-katolici, kao i uvijek kroz povijest Jugoslavije, bili su još teže pogođeni: iako su činili 21% pučanstva BiH, u članstvu Saveza komunista BiH sudjelovali su sa svega 12%.

Jasna numerička raspodjela nacionalnosti među 24 člana Predsjedništva CK SKJ 1978. godine otkriva potpunu dominaciju velikosrpske politike:

9 Srba (Stambolić, Minić, Vlaškalić, Dragosavac, Mijatović, Stojanović, Doronjski, Alimpić i Ljubičić),

3 Hrvata (Bakarić, Mikulić, Planinc),

3 Slovenca (Dolanc, Kardelj, Popit),

3 Makedonca (Čemerski, Grličkov, Koliševski),

3 Crnogorca (Žarković, Djuranović, Srženović),

2 Albanca (Hodža, Bakali),

1 Jugoslaven (Broz).

Posebno je uočljiv nerazmjer zastupljenosti Crnogoraca, s obzirom na njihovu ukupnu brojnost: od 360.000 žitelja u Crnoj Gori čak 60.000 ih je bilo članova SK, dok su od ukupno 560.000 stanovnika Republike Crne Gore oko 200.000 činili ne-Crnogorci. Unatoč svojoj brojčanoj manjini, Crnogorci su bili prekomjerno zastupljeni u partijskom vodstvu.

Za razliku od njih, Muslimani su ostali bez ijednog predstavnika u najvišem partijskom tijelu države. Danas, kada određeni bošnjački politički i intelektualni krugovi često s nostalgijom govore o “vrijednostima” bivše Jugoslavije, potrebno je podsjetiti kako ih ista ta država nije smatrala dostojnima sudjelovanja u odlučivanju ni o vlastitoj sudbini.

Paradoksalno, većina Bošnjaka danas žali za režimom koji im nije dao ni ono što su vlastitim brojkama trebali imati – politički glas i dostojanstvo u vrhu vlasti.

Komunistička Jugoslavija bila je sve, samo ne država ravnopravnosti. Bila je država Srba i Crnogoraca, država velikosrpske dominacije pod čvrstom palicom diktatora Josipa Broza Tita, koji je, samoprozvan kao “Jugoslaven”, u stvarnosti održavao sustav nepravdi, represije i etničke manipulacije.

Danas, kada poznajemo ove podatke, jasno je da Jugoslavija nije propala zbog “nacionalizma”, kako komunistički apologeti tvrde – već zato što je bila država privilegiranih naroda i sustavno ponižavanih i obespravljenih drugih, među kojima su Hrvati i Muslimani platili visoku cijenu.

Istina o tim neravnotežama mora ostati zapisana, kako se nikada više ne bi ponovila tragedija jedne prisilne i nepravedne zajednice.

Uredništvo/komunistickizlocini.net