Nedjeljko Mrkonjić
Nedjeljko Mrkonjić, rođen 24. lipnja 1935. u Zmijavcima pokraj Imotskoga, krajem 1960., je pobjegao iz komunističke Jugoslavije, preko Italije, u Francusku.
Splitska Udba najprije je pratila Mrkonjića kao jednoga od članova skupine hrvatskih emigranata u Parizu. Mrkonjić je postao Udbi posebno zanimljiv nakon što je Udbin suradnik »Lazo« iz Pariza poslao izvješće svojem šefu Blagoju Zeliću na Katalinića brijeg u Splitu da je Nedjeljko Mrkonjić 18. veljače 1968., izvršio diverziju na jugoslavenski klub u Parizu – vodstvo splitske Udbe donijelo je 12. ožujka 1968., odluku da se nad Mrkonjićem provede oštra individualna operativna obrada (OO). Blagoje Zelić dobio je slobodne ruke – da Mrkonjića može i likvidirati. Prije toga obrađivan je kao pripadnik skupine emigranata u Parizu, kojoj je Udba dala pseudonim Alkari.
Izmasakrirano tijelo Nedjeljka Mrkonjića pronađeno je 6. travnja 1968. na jednom smetlištu u okolici Pariza. Obdukcija je utvrdila više uboda nožem i prostrijelnih rana, kao i zaključak da je smrt nastupila vjerojatno tri dana ranije 03. travnja 1968.
Prema izjavama svjedoka, Nedjeljko Mrkonjić je zadnje trenutke proveo upravo u društvu suradnika splitske Udbe pod tadašnjim pseudonimom »Lazo«. Iza pseudonima Lazo krio se Mrkonjićev susjed iz sela Slivno kod Imotskoga Dinko Jukić. On je, što je posebno indikativno, poslije ubojstva Mrkonjića dobio novi pseudonim “Šime” odnosno Šimun.
Izvori:
Anto Kovačević, Čovjek i njegova sjena, Zagreb, 2012.
H.P.Rullmann, Ubistva naređena iz Beograda, Hamburg-Toronto-Melbourne.
Bože Vukušić, Tajni rat UDBE protiv Hrvatskog iseljeništva, 3 dopunjeno izdanje,Zagreb 2001.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
