KULA SMRTI U OGULINU: 40 KRIKOVA U PONORU (Žive domobrane strmoglavili u Đulin ponor)

Dvorište uz Kulu, kroz koje su domobrani u stroju tjerani označenom zidu, koji tada nije postojao, i udarcima i guranjem bacani u ponor.

Zaboravljeni ponor smrti – Đulin ponor i prešućeni zločin u srcu Hrvatske

U Karlovačkoj županiji, u samom središtu grada Ogulina, nalazi se prirodni fenomen – Đulin ponor. No ispod slojeva prirodne ljepote skriva se zaboravljeni zločin Titovog komunističkog režima, jedno od mnogih mjesta na kojima se povijest hrvatskog naroda piše kostima, tišinom i nepravdom. Đulin ponor i ogulinska kula – nekadašnji zatvor zloglasne OZN-e – svjedoče o zločinu koji do danas nije dobio ni križ, ni spomen-ploču, ni službenu osudu.

O ovom grobištu izvještava Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, podružnica Karlovac, u svojoj publikaciji “Zatajena grobišta i prešućene žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Karlovačkoj županiji” (Karlovac, 2007.). Grobište ima dva kraka: Suha Dobra–Đula i Mokra Dobra–Ponor Đula, koje razdvaja ograđeni dvorišni prostor iza kule – danas poznate kao gradska tvrđava Kula, tada korištene kao zatvor OZN-e. Tu su zatvarani zarobljeni pripadnici hrvatskih oružanih snaga i civili.

Doniraj za rad web stranice Komunistički zločini, donacija za Udrugu za istraživanje komunističkih zločina.

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj za “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” Hvala

€10.00

Ključno svjedočanstvo zabilježeno je 10. prosinca 1997. godine od strane članova Istraživačkog odjela Karlovačke županije. Svjedok, koji je svoje spoznaje iznio tijekom razgovora s kustosom ogulinskog muzeja i starijim mještanima, kazao je:

„Jednog dana u svibnju 1945. godine pripadnici partizanskih jedinica doveli su grupu domobrana, oko 40 ljudi, dakle vojnika hrvatskih domobrana, u ograđeni dvorišni prostor ogulinske Kule. Kula se nalazi u središtu Ogulina, na gradskom zemljištu iznad Đulina ponora. Dvorište kule je bilo povezano s mostom iznad Đulinog ponora (Suha Dobra) koji je na tom mjestu dubok oko 46 metara. Partizani su zarobljene domobrane dovodili do otvora u drvenom plotu i nasilno ih gurali u taj otvor, pritom ih batinajući, tjerali su ih da skaču u Đulin ponor. Na mjestu kasnijeg stravičnog zločina nalazi se danas novi kameni zid koji je zatvorio otvor u plotu.”

Na priloženoj slici iz iste publikacije prikazano je dvorište uz Kulu, kroz koje su domobrani, u stroju, tjerani prema otvoru označenom na zidu (koji tada nije postojao) i udarcima te guranjem bacani u ponor.

Zločin koji se dogodio u samom srcu Ogulina – na gradskom zemljištu, u sjeni tvrđave i pred očima stanovnika – ostao je skriven godinama. Niti su izvršitelji procesuirani, niti su žrtve dostojno pokopane. Hrvatska je i danas nijema pred bezdanima koji su joj iskopani pod nogama.

Zašto šutimo? Zašto još uvijek ne tražimo kosti u Đulinom ponoru, dok političari posjećuju komunističke spomenike ondje gdje nema nijedne pronađene?

Zašto saborski zastupnici koji se diče kršćanskom vjerom ne dolaze u Ogulin, u Macelj, u Hudu jamu? Gdje su na misama za dvadeset ubijenih svećenika? Gdje je politička volja da se žrtvama vrati ime, a Hrvatskoj – istina?

Đulin ponor nije samo prirodna ljepota – on je simbol našeg kolektivnog poraza pred istinom. Simbol zločina počinjenog nad vojnicima koji nisu imali priliku za obranu. I zato ne smijemo šutjeti. Hrvatska mora biti narod koji pamti, koji priznaje, i koji poštuje svaku nevinu žrtvu – bez obzira na političke okolnosti.

Dok se nad Đulinim ponorom ne zapali svijeća i ne izgradi spomen-obilježje, ostat ćemo dužni onima koji su bačeni bez suđenja, bez oprosta, bez pravde.

Zločin bez kazne ostaje rana. A narod koji zaboravi svoju ranu – spreman je da mu se ponovno otvori.

Izvor: Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, podružnica Karlovac, Zatajena grobišta i prešućene žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Karlovačkoj županiji, Karlovac, 2007.

Uredništvo/komunistickizlocini.net