Marin i Markov zajednički grob, foto: Vesna Slobođan
Zločin nad hrvatskom djevojkom Marom Sivrić i njezinim zaručnikom Markom Glavinićem – svjedočanstvo istine koje ne smije pasti u zaborav
U selu Šurmancima, na području grada Čapljine, 1948. godine dogodio se jedan od mnogih zločina nad hrvatskim civilima u poraću Drugoga svjetskog rata. Među tisućama nevinih žrtava, zabilježena je i sudbina Mare-Marice Sivrić (1917. – 1948.), djevojke iz obitelji Ante i Jele rođ. Dragičević. Bila je to skromna i hrabra žena, čije je mučeništvo postalo simbol hrvatske patnje pod represivnim komunističkim režimom.
Doniraj za rad web stranice Komunistički zločini, donacija za Udruga za istraživanje komunističkih zločina.
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj za “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” Hvala
€10.00
Mara je bila zaručena za Marka Glavinića, pripadnika poznate hrvatske obitelji iz Dretelja, koji se, nakon rata, skrivao jer je bio križar. U progonu domoljuba i boraca za slobodnu Hrvatsku, UDBA i lokalne komunističke strukture usmjerile su se na one koji su pomagali skrivenima. Mara je Marku, riskirajući vlastiti život, nosila hranu. Izdan od svojih sumještana, Marko je lociran i ubijen. No, pravi pakao tada tek počinje – Mara je uhićena, mučena i premlaćivana. Svjedoci navode da je tadašnji šef UDBE, zloglasni Đuro Runjavac, osobno naredio njezinu likvidaciju.
Runjavac je natjerao Maru da se popne na zid, pod prijetnjom života. Ona je tada izgovorila riječi koje će ostati upisane u povijest hrabrosti:
„Sloboda nije ovo, ovo je ropstvo.”
Za te riječi, zbog istine koju nije htjela pogaziti, ubijena je.
Zajedno s Markom, tijela su im zakopana u zajednički grob, uz prijetnju da je u grob postavljena eksplozivna naprava kako nitko ne bi pokušao ekshumaciju. Zločin nije bio samo fizičko uništenje tijela, već i pokušaj da se izbriše svako sjećanje, da se usadi strah u one koji bi mogli progovoriti.
Prema iskazima članova obitelji, među kojima su Stana Crnjac (rođ. 1939.), njezin sin Jakov (1969.) i Nikola Sivrić, čitava obitelj i mještani suočili su se s tragedijom. Mara je bila voljena, omiljena u obitelji, a njezina hrabrost živjela je u sjećanju potomaka. Njezine sestre, Iva (1913.), Ruža (1920.) i Jela (1934.), ostale su neudane – jer nije više bilo momaka. Svi su „ostali na Križnome putu.”
Okrutnost zločina opisuje više svjedoka. Stana Crnjac, Marinina rođakinja i kuma, svjedoči da je iz kuće gledala kada su Maru odvlačili:
„Vode Maru… Ona veli: ‘Nije sloboda!’ Oni je udaraju po vratu, po glavi.”
Nakon što su je udarali, tjerali su je uza zid i tamo usmrtili. Njezin zaručnik Marko ubijen je također. Djeca iz sela, prestravljena prizorom, pamte da je ležala pokraj njega s ranom između očiju, a njemu je brada bila razbijena i ruke raskriljene.
Iskazi preneseni s očevica potvrđuju da su ubijeni bez milosti. Mara je ranjena u glavu, pokušala pobjeći u kuću, no uhićena je i odvedena. Marka su ubili u kući dok je čekao navodni sastanak. Pričalo se da ga je usmrtio izvjesni Jure Galić Mali s Bijače.
Nikola Sivrić donosi posebno dirljivo sjećanje iz djetinjstva:
„Meni je bilo dvije godine. Nosila me. Sustigla nas je neka žena, htjela me baciti u Neretvu. A ja vidim dolje vodu. Bilo me strah. Mara me tješila.”
Ovo svjedočanstvo još jednom potvrđuje da je Mara do posljednjeg trenutka štitila život, štitila dijete, hrabrila, bila čovjek u punom značenju te riječi – iako je znala da joj prijeti smrt.
Grobnica Mare i Marka nalazi se danas u zabačenom predjelu sela, označena željeznom ogradom. Tek nakon Domovinskog rata, obitelj je smjela postaviti betonski okvir i skromno obilježje. Ipak, o njihovim ubojicama nikada se nije javno smjelo govoriti. Strah je nadživio i komunizam.
Mara Sivrić i Marko Glavinić žrtve su istine i ljubavi prema svom narodu. Njihovo mučeništvo ne smije biti zaboravljeno. Povijest hrvatskoga naroda ispisana je takvim svjedočanstvima – tihim, skromnim, ali silovito snažnim. Dužnost je hrvatskih povjesničara i domoljuba da ih sačuvaju od zaborava.
Izvor: Vesna Slobođan, Djevojke na žrtveniku, Velika Gorica, 2022.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
Rad našeg povijesno obrazovnog portala možete podržati donacijom na jedan od sljedećih načina:
Plaćanje putem opće uplatnice s naznakom “Donacija”:
Uplatom na račun Udruge “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” IBAN: BA391027090000019893
Za uplate iz inozemstva molimo koristite SWIFT: UBKSBA22 Union Banka d.d. Sarajevo
Korespodentna banka Privredna Banka d.d. Zagreb SWIFT: PBZGHR2X Hrvatska
Korespodentna banka KT Bank AG Frankfurt am Main SWIFT: KTAGDEFF Njemačka
Adresa Udruge: Poslovno zanatski centar PP20 Stupine, 75.000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
PayPal:
Ako preferirate PayPal, možete sigurno izvršiti uplatu putem vašeg PayPal računa na našu email adresu našeg PayPal računa koja je: komunisticki.zlocini@gmail.com
