Jozo Oreč
Polovicom sedamdesetih godina glava Joze Oreča, rođenog 12. ožujka 1937. u Donjem Višnjiku kod Dervente, bila je ucijenjena na visoku svotu novca. Oreč je, nakon izdržane zatvorske kazne zbog sabotaže, koncem 1961. pobjegao iz Jugoslavije u Italiju. Sljedeće godine dospio je u Australiju, i kao većina novopridošlih emigranata, učlanio se u Hrvatski oslobodilački pokret. Kad je skupina mlađih emigranata osnovala Hrvatsku uzdanicu, Oreč je postao urednik organizacijskog glasila Uzdanica. U drugoj polovici šezdesetih godina vratio se u Europu. Najprije se nastanio u Španjolskoj i potom u Njemačkoj. Tu je 1972. godine, uhićen zbog planiranja atentata na jugoslavenskog konzula u Stuttgartu, Vojislava Đukića. Akcija je, kao što je poznato, bila izdana, Oreč je uhićen i osuđen na četiri godine zatvora. Nakon izdržane kazne Oreč se u strahu da bi mogao biti likvidiran, odselio u Južno afričku Republiku. U Johannesburgu se zbližio s Vladom Pavlićem kojega je upoznao još u Australiji. Premda je bio nešto načuo o njegovim vezama s osječkom Udbom i navodno, Josipom Perkovićem, nije vjerovao u te priče. Međutim, one ne samo da su bile istinite, nego je Pavlić u međuvremenu dobio zadatak da likvidira Oreča, te čak pronašao pomagača, nekog Branka Čučkovića.
Njih dvojica su, prema pisanju južnoafričkog tiska, ubojstvo pomno planirali. Johannesburški dnevnik The Citizen od 31. prosinca 1977. pod naslovom Nevjerojatna priča o špijunskom ubojstvu, pisao je:
“ ‘The Citizen’ može danas objaviti da su izdati nalozi za uhićenje dva čovjeka koji su ubili Jozu Oreča (40), jugoslavenskog antikomunističkog borca čije je raskomadano tijelo pronađeno u plastičnoj vreći u Vereenigingu prije jedanaest dana. Ti ljudi su Vladimir Pavlić (36), tajni agent jugoslavenske tajne službe ‘SDB’ koji je dobio specijalni zadatak da ubije Oreča, i Branko Čučković, automehaničar kojeg je regrutirao Pavlić da mu pomogne u ubojstvu. Obojica su stanovali u Berea Bulevardu u povećoj zgradi u ulici Abel Road, Berea, Johannesburg, i obojica su pobjegla u Jugoslaviju.
The Citizen također otkriva da su Pavlić i Čučković upotrijebili sjekiru pri ubijanju Oreča, što su detektivi opisali kao najbrutalnije ubojstvo tijekom niza godina. Ubojice su svezali Oreču ruke iza leđa, a onda su ga udarali oštricom sjekire po vratu i glavi. To su sračunato učinili da mu ne izmrcvare lice. Policija vjeruje da su hladnokrvni ubojice onda fotografirali njegovo lice kamerom koju su dva dana ranije kupili u jednoj johannesburškoj trgovini, kako bi Pavlić mogao dokazati bez sumnje svojim pretpostavljenima u jugoslavenskoj tajnoj službi da je on izvršio svoju misiju. To je uvriježena tehnika koju rabe agenti zemalja iza željezne zavjese. Zna se da je jedan prijatelj Vladimira Pavlića, čije je ime poznato The Citizenu trenutačno u pritvoru i pomaže policiji u njihovoj istrazi. Za sada nema dokaza da je privedeni čovjek umiješan u ubojstvo Oreča, ali se zna da je razgovarao s dvojicom ubojica u zračnoj luci Jan Smuts prije nego su poletjeli za Jugoslaviju preko Frankfurta.
Jozo Oreč je rođen u Višnjiku kraj Dervente u Jugoslaviji 13. 4. 1937. Godine 1945. u svojoj osmoj godini, gledao je bespomoćno kada su članovi jugoslavenske komunističke partije ubili njegovu majku. Ona je bila antikomunistkinja koju su optužili za „djelatnost protiv države“. Nije bilo suđenja. Komunisti su jednostavno došli u njezinu kuću i smijući se ubili je. Jozo Oreč je pričao prijateljima da je to u njemu stvorilo silnu odbojnost prema komunizmu i svemu što je komunizam zagovarao. U 1971. on je sudjelovao u pokušaju eliminacije jednog jugoslavenskog konzula u Zapadnoj Njemačkoj. Pokušaj nije uspio, ali kasnije je jugoslavenska tajna služba ponudila veliku nagradu za njegovo hvatanje „mrtvog ili živog“. Kasnije je nagrada promijenjena, tj. tražena je jedino smrt.
Nakon duljeg boravka u Zapadnoj Njemačkoj Oreč je došao u Južnu Afriku u listopadu prošle godine. Tvrdnja da je ovdje boravio ilegalno nije točna. On je uredno dobio ulaznu vizu u Bonnu i dozvola boravka mu je produljena dva puta. On je radio kao knjigovođa u jednoj građevinskoj tvrtki. Njegova kretanja bila su poznata Vladimiru Pavliću, špijunu za kojega se zna da je radio za jugoslavensku tajnu službu u Australiji. Nema nikakve sumnje u Pavlićeve špijunske aktivnosti. Njegov prvi nadređeni bio je jugoslavenski konzul u Melbourneu. Poznato je da je taj čovjek ravnao njegovim aktivnostima nekoliko godina, dok Pavlić nije, 1974. godine, došao u Južnu Afriku. Zna se da je Pavlić odlazio u Jugoslaviju nakon što je otkrio da Oreč živi u Johannesburgu. Vjeruje se da je tada Pavlić dobio instrukcije da ubije Oreča, ali na takav način koji neće ostavljati bilo kakvu sumnju da je ubio pravu osobu. Zbog toga je Pavlić regrutirao pomoćnika Branka Čučkovića, kriminalca koji je pobjegao iz Jugoslavije nakon što je bio osuđen na 10 godina zatvora zbog pljačke pošte. Dok je pio u „Hillbeof coffee bars“ Čučković nije skrivao da mu nedostaje život u Jugoslaviji i da bi učinio „bilo što“ za mogućnost povratka. Pavlić je sredio Čučkoviću povratak u Jugoslaviju i jamstvo da će biti oslobođen kazne za pljačku pošte ako pomogne u ubojstvu „jednog od najvećih neprijatelja Jugoslavije“ Čučković se složio, a njegov glavni zadatak je bio sprijateljiti se s Orečom, pozorno pratiti i evidentirati sva Orečova kretanja. Dana 15. prosinca Pavlić je bio spreman za izvođenje ubojstva, jer toga dana su u trgovini on i Čučković kupili fotokameru. Dan kasnije Pavlić je odvezao svoju atraktivnu suprugu Dunju (33) u zračnu luku Jan Smuts gdje se ukrcala na zrakoplov za Zapadnu Njemačku. Pavlić i Čučković su i za sebe kupili zrakoplovne karte. Kasno sljedeće večeri Čučković je namamio Oreča na sastanak s Pavlićem. Ubojstvo je počinjeno u nedjelju ujutro između 2 i 4 sata, 18. prosinca 1978. Pet sati poslije ubojice su proslavile ubojstvo popivši bocu whiskeya i više boca piva u Čučkovićevom stanu. Potom su ta dva čovjeka spakirali svoje kovčege i zatražili od prijatelja da ih odveze u zračnu luku gdje su se ukrcali na zrakoplov za Frankfurt. Tu su se ukrcali na prvi zrakoplov za Jugoslaviju.“
Vladimir Pavlić, rođen 2. kolovoza 1940. u Đurđenovcu, i Branko Čučković, rođen 26. svibnja 1946. u Glini, u Jugoslaviji su dočekani kao “heroji socijalističke samoupravne Jugoslavije”. Bili su nagrađeni i privilegirani do raspada Jugoslavije i do proglašenja hrvatske državne neovisnosti, kada su se stavili na raspolaganje velikosrpskom agresoru, odnosno priključili se paravojsci samoproglašene Republike Srpske Krajine.
Pavlić je nakon Oluje 1995. najprije pobjegao u Srbiju, a potom preko Grčke u Australiju. Danas navodno živi negdje u australskoj državi Victoriji, u okolici Melbournea. Čučković je vrijeme velikosrpske okupacije proveo u Petrinji, a nakon Oluje i on je pobjegao u Srbiju. Od 1996. živi u kanadskom gradu Hamiltonu.
Jozo Oreč pokopan je 4. siječnja 1979. na groblju West Park Cemelery u Johannesburgu.
Izvori:
Bože Vukušić, Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva, 3 dopunjeno izdanje, Zagreb, 2001.
Bože Vukušić, HRB Rat prije rata, Drugo izdanje, Zagreb, 2012.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
