Josip Babić profesor i ravnatelj
Rodio se 1906. godine, u Rodoču kraj Mostara, u rodoljubivoj hrvatskoj obitelji. Nakon završene pučke škole u Mostaru pohađao je, kao sjemeništarac, Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokomu Brijegu. Poslije ispita zrelosti upisao se na Filozofski fakultet Zagrebačkoga sveučilišta. Studirao je povijest i latinski jezik i nakon diplomiranja dobio radno mjesto na gimnaziji u Velikoj Kikindi.
Kao intelektualac pripadao je svomu narodu i s njime je bio spreman dijeliti dobro i zlo, pa ga je zbog toga velikosrpska vlast progonila i premještala. Bio je pristaša HSS-a. Na petosvibanjskim izborima glasovao je za Mačeka pa je po kazni premješten u Berane u Crnu Goru. Godine 1939., kada je uspostavljena Banovina Hrvatska, nastupilo je malo bolje vrijeme za hrvatske intelektualce koji su bili u državnoj službi u staroj Jugoslaviji.
Početkom 1940. godine, profesor Babić dolazi u Mostar za profesora srednjih škola. Bio je predavač u Gimnaziji i Učiteljskoj školi. Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske dočekao je u Mostaru. Budući da je još kao širokobriješki gimnazijalac prihvaćao državotvornu ideju Ante Starčevića Babić se stavio na službu hrvatskoj vlasti. Međutim, njegov rad i istupanje kao hrvatskoga rodoljuba nije se, u “crvenomu Mostaru” mnogima svidjelo, pa je često dolazio u sukob s jugokomunističkim i velikosrpskim kolegama, među kojima je nažalost bilo i hrvatskih sinova. Tada su njegova kolegu prof. Vinka Malvića u Mostaru pokušali ubiti komunisti. Morao je bježati u Zagreb, a za njim je ubrzo otišao i prof. Babić i dobio mjesto savjetnika u Ministarstvu prosvjete i bogoštovlja.
U tragičnomu svibnju 1945., Babić se iz Zagreba povlačio s Hrvatskom vojskom i civilima. Partizani su ga zarobili i u zarobljeničkoj povorci došao je do Zagreba, gdje je uhićen i stavljen u zatvor na Savskoj cesti, gdje mu se gubi trag. Nema dvojbe da je ubijen, samo se do njegove presude, ako nije ubijen bez suđenja, ne može doći u Hrvatskomu povijesnom arhivu. Navodno da se presude hrvatskih intelektualaca nalaze u Beogradu.
Prema izjavi pokojnoga dr. fra Mladena Barbarića, koji je s Babićem bio prijatelj i s kojim je bio u istomu zatvoru na Savskoj cesti, prof. Jozo Babić je mučenički završio život. Babić je imao obitelj, suprugu i dvije kćeri: Stojanku i Vesnu.
Izvor: Ivan Alilović, Križni put i raspuća hrvatskih đaka, studenata i intelektualaca iz Hercegovine, Zagreb, 1998.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
