Trofima Miloslavić na posmrtnoj postelji
Trofima Miloslavić
Rođena je 17. kolovoza 1888. u mjestu Makoše, u općini Dubrovnik, od oca Vide i majke Ruže, rođ. Kristović, godine, 1912. stupila je u samostan, a 1914. položila je prve zavjete. Radila je kao bolničarka u Mostaru i u Rijeci. Titove Komunističke vlasti odvele su je iz Rijeke u Sloveniju i 1. prosinca 1945. zatočile u Rajhenburgu, Brestanica u Sloveniji. Dana 12. rujna 1950. puštena je na slobodu. Potpuno iznemogla, iscrpljena i shrvana bolešću, stigla je u Goricu u Italiji, gdje je našla utočište kod sestara Naše Gospe, a potom je 20. rujna 1950. prevezena u Družbinu zajednicu u Centocellama, u Rimu. Nažalost, ni najstručnija liječnička pomoć nije joj mogla vratiti uništeno zdravlje. Umrla je u Rimu 26. studenoga 1950. u 62. godini života, od posljedica mučenja u zatvoru. Pokopana je na rimskom groblju Campo Verano.
Časna sestra Trofima bila je bolničarka. Poslije polaganja prvih zavjeta 1914., dolazi u Mostar, gdje radi u vojnoj bolnici. Nakon četiri godine boravka u Mostaru odlazi u riječku bolnicu. Ondje radi na rendgenu sve do 1945., kada su je uhitili i odveli u zatvor u Sloveniju. U zatvoru je provela pet godina, od 1. prosinca 1945. do 20. rujna 1950., i to u Rajhenburgu. Umrla je odmah po izlasku iz zatvora. Razboljela se u zatvoru, jer su je zlostavljali tijekom tih pet godina uzništva, u teškim uvjetima gladi, bolesti i siromaštva, pa su je pustili iz zatvora da umre. Tako su komunisti redovito radili, kako bi pokazali koliko su humani. Sljedeći tekst dobili smo od s. Edite iz Kuće matice Sestara milosrdnica. U njemu donosi sljedeći citat:
U danima tuge i nevolje prigrlio ju je vječni Rim. On joj je dao i zadnje počivalište. Djelovala je kao bolničarka u vojnoj bolnici u Mostaru 4 godine i na Rijeci od 1918. – 1945. Bila je redovnica na svom mjestu. I kao bolničarki nije joj bilo prigovora. Neko vrijeme bila je kod bolesnika, zatim na röntgenu. I bolesnici i pretpostavljeni bili su zadovoljni njenim radom, brigom i trudom. Poteškoća i križeva nije joj manjkalo u svagdanjem životu. Ali oni su joj samo jačali volju i čeličili snagu, da uzmogne ponijeti teško breme koje joj je milosrdni Spasitelj kasnije naplatio. Junački ga je nosila sa svojim Spasiteljem. U Njegovu društvu sretno je stigla do žudene mete. Blagi Gospodine budi joj milostivi sudac! Iz “Ljiljan bašče”, u spomen našim pokojnim sestrama koje su umrle 1950. godine.
U mjesecu lipnju 2018. godine, župnik Župe Mandaljena don Vilim pročitao je proglas u kojem Kongregacija za Kauze svetaca daje dopuštenje da se u postupku proglašenja svetom i blaženom sestre Žarke Julijane Ivasić pridruže popisi i postupci drugih 6 redovnica među kojima je i sestra Trofima Mande Miloslavić.
S obzirom na to da je više redovnica Družbe sestara milosrdnica svetoga Vinka stradalo krajem Drugog svjetskog rata i u poraću postupak za njihovo proglašenje blaženima objedinjen je u jednu kauzu pod nazivom Postupak beatifikacije ili proglašenja mučeništva službenica Božjih sestre Žarke Ivasić i šest susestara mučenica (s. M. Kornelije Horvat, s. Lipharde Horvat, s. Geralde Jakob, s. Konstantine Mesar, s. Trofime Miloslavić i s. Blande Stipetić) iz Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga – Zagreb, koje su stradale od komunističkog režima iz mržnje prema vjeri.
Postupak je svečano otvoren u Gospiću, 16. svibnja 2018., na 72. godišnjicu mučeničke smrti sestre Žarke Ivasić, a otvorio ga je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić.
Izvori i literatura:
don Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.
milosrdnice.hr pristupljeno 31.01.2024.
dubrovackiportal.hr od 14. 8. 2018. pristupljeno 31.01.2024.
zupanet.hr od 1. 6. 2018. pristupljeno 31.01.2024.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
